Budimo realni, mediji i javnost doista nemaju pravo pozivati Zorana Milanovića da iz stranke i iz stranačkih tijela izbaci optuženog Željka Sabu i uhićenu Marinu Lovrić Merzel.
To je unutarnja stvar SDP-a: njegova predsjednika, članova Predsjedništva, Glavnog odbora i drugih tijela, to je stvar njegovih članova, a na koncu to će biti stvar njegovih birača.
Ako Milanović kao legitimno izabrani predsjednik stranke misli da ovo što sada radi neće nanijeti štetu ugledu i rejtingu SDP-a- ili ga za to nije briga - ako ga u tome podržavaju najbliži suradnici i unutarstranački dušebrižnici - šutnjom, ako već ne riječima - onda neka mu bude.
Ako misli da može skretati pažnju s ovih slučajeva na HDZ, na Državno odvjetništvo, na medije, na paraobavještajno podzemlje, na Mirelu Holy i Aleksandru Kolarić ili tko mu već padne na pamet, a pritom voditi uspješnu stranačku politiku, onda mu nitko tko nije član SDP-a na tome ne bi trebao prigovarati.
Birači će već reći svoje.
Učlanite se pa prigovarajte
Sada je dobar trenutak da se prisjetimo onoga što je Zoran Milanović odgovorio potpisnicima famoznog Otvorenog pisma protiv Milana Bandića u srpnju 2008. godine. Oni su ga upozoravali da Bandić nije socijaldemokrat, da štiti korupciju, pogoduje organiziranom kriminalu, namješta natječaje, organizira Thompsonove koncerte, sramoti SDP, na što je Milanović uzvratio:
"Otvorene stranke poput SDP-a imaju svoje procedure, a ukoliko potpisnici pisma žele, mogu postati članovi stranke pa neka onda prozivaju".
Iduće godine Milanović je podržao Bandića na lokalnim izborima, surađivao s njim u Predsjedništvu SDP-a, da bi ga četiri godine kasnije javno optužio za korupciju i klijentelizam.
Bandić je tada svojim aferama, načinom vladavine i "političkim stilom" narušavao vjerodostojnost SDP-a, ali Milanoviću ne samo da nije palo na pamet da ga suspendira, izbaci ili naprosto smijeni, već je odbijao i brojne pritiske javnosti. One koje je "pozivao da prozivaju", polako je izbacivao ili marginalizirao.
Privremeni podstanari
Potpisnicima tog javnog apela poručio je da "SDP nije prava adresa za ovakvo pismo jer problemi o kojima govore ne stanuju u SDP-u, već mogu biti samo privremeni podstanari".
"Ovakvo pismo", kazao je tada Milanović, "trebalo bi biti poslano Ivi Sanaderu".
Danas govori to isto, ali ne za Bandića, već za nove "privremene podstanare" u SDP-u, optuženog Sabu i uhićenu Lovrić Merzel.
I to je u redu. Ako Milanović smatra da SDP neće trpjeti posljedice zbog toga što Sabo i Merzel i dalje sjede u tijelima stranke, ako se nitko od suradnika ne usudi proturječiti mu, onda će sami snositi posljedice takvih poteza.
Birači će već na prvim izborima odlučiti je li SDP zbog ovih afera izgubio vjerodostojnost ili nije.
Poraz pred HDZ-om
Milanović, naravno, ne želi priznati poraz pred HDZ-om, kojeg optužuje da podmeće njegovu gradonačelniku i županici. Također, ne želi izgubiti važan grad i županiju duboko u HDZ-ovu teritoriju, jer ne zna hoće li ih moći više vratiti.
A to što ne shvaća da time dugoročno gubi, ne samo on nego i njegova stranka, problem je s kojim bi se trebali suočiti svi oni koji su munjevito pokrenuli proceduru izbacivanja Aleksandre Kolarić iz stranke, zato što je njihovu šutnju oko "lexa Perković" usporedila sa šutnjom Sanaderovih HDZ-ovaca. A sada puštaju Milanoviću da donosi sudove u njihovo ime.
Jučerašnjim nastupom u javnosti povodom uhićenja županice Merzel, porukama o tome kako on "nije procjenitelj štete" te falsificiranim tvrdnjama kako nema statutarne ovlasti za suspendiranje optuženih dužnosnika stranke, Milanović je preuzeo na sebe odgovornost za sudbinu SDP-a.
To je njegova odluka. To je odluka ljudi koji ga podržavaju.
Međutim, najvažniju odluku donijet će birači na izborima. Ako HDZ-ovim glasačima nisu smetali njihovi sanaderi, kalmete, polančeci, fiolići, čobankovići, možda onda ni SDP-ovim glasačima neće smetati Sabo i Lovrićka.