Danas smo na nuli. Zero. To je pozitivan rezultat za Hrvatsku i naše susjede. Premijer Tihomir Orešković je tim riječima objavio zatvaranje balkanske rute za izbjeglice.

Žao mi je tih ljudi, ali moramo misliti na sebe. Tako je ministar vanjskih poslova Miro Kovač odgovorio na naše pitanje kako se osjeća gledajući migrante u blatu Idomenija nakon zatvaranja rute, poteza za koji se Vlada zalagala.

Te izbjeglice su na granici jer su tolika vrata i tolika srca zatvorena. Poručio je to papa Franjo nakon zatvaranja rute i pozvao na otvaranje granica.

Unatoč svemu tome, navijanju HDZ-a za kontrolu granica i kritike SDP-ove vlade jer prevozi migrante u EU, premijer Orešković se Papi pohvalio da je smo humana zemlja koja nije zatvarala granicu i podizala žicu. Rekao je, dakle, suprotno od onog što je njegova Vlada učinila. A pohvalio se potezima bivše vlasti. Nije ovdje pitanje treba li zatvoriti granicu ili ne. Pitanje je premijerove i Vladine dosljednosti. Zašto u Austriji i Mađarskoj govore jedno, a u Vatikanu drugo? I zašto Orešković Papi, kojega kao praktični vjernik smatra moralnim autoritetom, nije imao petlju reći da je Hrvatska dio europske obitelji, da postupamo kao i druge članice, da se moramo brinuti o vlastitoj sigurnosti... Sve te argumente iz EU Papa svakodnevno kritizira kao sebične. Naš premijer se našao u nezgodnom raskoraku na sastanku s Papom. Možemo to gledati s dvije strane. Zločestiji zaključak je da se vjernik Orešković ne libi lagati ni Papi kako bi ispao pozitivniji. Onaj blaži je da i premijer osjeća grižnju savjesti zbog sudjelovanja u zatvaranju granica. Kako god, Tim je baš pred Papom bio licemjeran.