Drugog rješenja očito nije bilo.
Drago Prgomet svojim je izlaskom iz HDZ-a učinio uslugu i sebi i Tomislavu Karamarku.
I što je najbolje, činjenica da stranku napušta zamjenik predsjednika stranke, dakle formacijski drugi najvažniji dužnosnik stranke koja je favorit za dolazak na vlast, a da HDZ gotovo da nije ni trznuo, dovoljno svjedoči o Prgometovoj ulozi i važnosti u sadašnjem HDZ-u, ali i o vodstvu i članstvu stranke.
HDZ danas definitivno nije Prgometova stranka.
On je u njoj tri godine bio neka vrsta čudnovatog kljunaša. Endemske vrste zatvorene u rezervatu, namijenjene pokazivanju znatiželjnoj javnosti: evo vidite da u HDZ-u ne misle svi isto, eno pogledajte, recimo, Dragu Prgometa.
Ali sad Prgometa više nema. Kao što nema ni Martine Dalić, koja je nekada bila glavni ekonomski strateg, a onda je digla ruke od borbe sa suprotstavljenom strujom.
Takva politika ne prolazi
U normalnoj državi Prgometu i Dalićki bilo bi omogućeno da ostanu u stranci, formiraju frakcije i bore se legitimnim sredstvima, kroz stranačka tijela i pomoću stranačkim mehanizama, za svoje ideje i programe.
Međutim, u HDZ-u, ali da se ne zavaravamo, i u SDP-u i nekim drugim strankama, takva politika ne prolazi.
Na djelu je zajedništvo do monolitnosti. Jedinstvo do unitarnosti.
I zato je Prgomet odlučio krenuti svojim putem, a HDZ je izgubio šansu da se barem u skoroj budućnosti iskobelja iz Karamarkovih i Brkićevih ideoloških, svjetonazorskih i političkih šaka.
A tome u prilog ide i nedavno objavljena vijest da se u stranku namjerava vratiti Ivić Pašalić.
I taj Pašalić je svojedobno napustio HDZ kad ga je Ivo Sanader prevario, pobijedio i izgurao, te nakon toga stranku okrenuo prema političkom centru. Za tu manipulaciju bivši šef HDZ-a dobio je veliki kredit kod dobrog dijela liberalne javnosti, i na konto toga dvaput je nadmoćno pobijedio na izborima.
Sada su se stvari preokrenule.
Smjena straže
Iz stranke izlazi poraženi Drago Prgomet, kao pripadnik (ako već ne predvodnik) liberalnije struje u HDZ-u, dok Karamarko vuče stranku prema radikalnoj desnici.
Pašalić je izguran prije izbora 2003. godine, Prgomet uoči narednih izbora.
Ali dok je Pašalić izazvao raskol u stranci, provocirajući kadrovsku čistku i povukavši sa sobom neke ljude s kojima je krenuo u osnivanje nove stranke, Hrvatskog bloka, s kojoj je doživio politički karambol, Prgomet odlazi sam.
I nikome od njegovih kolega, a takvih umjerenjaka možda bi se još i našlo po hodnicima Središnjice, nije palo na pamet slijediti ga neposredno prije dolaska na vlast. I kamo bi ga uopće slijedili?
Je li Prgomet uopće politički lider? U ove tri godine koliko figurira kao zamjenik predsjednika HDZ-a nije se istaknuo ničime što bi ga eventualno lansiralo u političku orbitu. Osim što je ponekad, u rijetkom intervjuu, blogu ili statusu na društvenim mrežama, podsjetio ljude da i on postoji.
Očito nije bio spreman boriti se s Karamarkom za HDZ.
Zato ne iznenađuje što se nitko nije šokirao zbog njegova odlaska, osim javnosti koja dobrim dijelom žali što jedan takav umjerenjak mora pobjeći od ovakvog Karamarka. Izgledalo je to kao da organizam izbacuje neko strano tijelo.
Je il Prgomet čovjek za HDZ?
Mnogi su zamišljali kako bi to izgledalo da čovjek poput Prgometa vodi stranku koja namjerava formirati novu vladu, ali isto tako valja zapitati je li današnji HDZ stranka koja doista želi takvo nešto.
Je li HDZ, njegovo članstvo i njegovi dužnosnici, doista stranka skrojena za ljude poput Prgometa. Umjerene i pristojne političare koji se ne obračunavaju brutalno sa svojim protivnicima, ne manipuliraju strastima, ne dodvoravaju se radikalima i ne plaše hrvatske građane.
S tim pitanjem dugo se borio i Sanader, kao i njegova zamjenica Jadranka Kosor.
Pa su se oboje - Sanader, naravno, puno više - služili brutalnim sredstvima za osvajanje stranke i osiguravanje prevlasti u njoj.
Prgomet je kao zamjenik osvojio na stranačkom saboru više glasova od Karamarka, ali to iz današnje perspektive izgleda kao sistemska greška. I otad je pasivno promatrao kako Karamarko odbija ispuniti obećanje o tome da će raspisati izbore po principu "jedan član, jedan glas", nije se nametao u javnosti, nije formirao frakciju, nije se pripremao za novi pokušaj osvajanja HDZ-a.
Umjesto toga, elegantno se riješio muke.
Preživio je i Tuđmana, i Sanadera, i Kosoricu, i suđenje za crne fondove, i gubitak vlasti, ali Karamarka nije preživio.
I valja ga razumjeti. Naravno da je napustio ovakav HDZ. Neke će eventualno zanimati zašto je u njega uopće ulazio.