Hrvatska je kao jedna zdrobljena zemlja u kojoj je politika ušla u vode gotovo isključivo kadrovskih pitanja, gdje se više ne raspravlja o dugoročnim i velikim zamislima, gdje nema velikih predodžbi o budućnosti nacije, gdje se sve kreće u dnevnopolitičkim međuodnosima, a to se kod nas naziva pragmatizmom.

To je slika bolesne nacije i vrlo vjerojatno će nam trebati puno vremena da politički ozdravimo. Te su riječi izgovorene prije 15 godina, a ni danas nismo dočekali to političko ozdravljenje. Imamo ministra koji obećava zapošljavanje ocu partijske kolegice. A poslije kaže da je ‘samo davao lažna obećanja’. I nikome ništa. Ni trunke kajanja nismo vidjeli od Orsata Miljenića. A zašto bismo? Tko zna koliko još političara na isti način nudi ili traži usluge? Svakoga dana. Razlika je samo što oni pažljivije pogledaju ima li nekoga tko ih snima. Orsat je samo bio neoprezan. A Milanoviću trebaju dani da bi reagirao. I to nas čudi? Ne bi trebalo. Njegov ministar samo dosljedno provodi politiku ove Vlade – daje lažna obećanja ili zapošljava politički podobne. Hoće li nam biti bolje kad pobijedi HDZ? Nisam siguran, ali sam siguran da će se s aktualnom Vladom punom zgubidana (čast iznimkama) teško bolesna država još onemoćati. Ako ništa drugo, mi obični ljudi dobit ćemo malo volje jer smo iskoristili svoj glas te kaznili nerad i nemar veseljaka iz Banskih dvora. Barem će nam dva-tri mjeseca biti lakše pri srcu. No mi trebamo pravo izlječenje, a dr. Housea nema na vidiku. Rečenice s početka teksta izrekao je Vlado Gotovac. Nije bio savršen, kao ni itko od nas, ali je bio drugačiji političar. Takvih danas više nema. Ili se, daj Bože, netko ipak pojavi...