Posve slučajno, ove godine navršava se dvadeset godina od prosvjeda za Radio 101.
Najmasovnijeg i vjerojatno najvažnijeg izraza građanskog nezadovoljstva koji je ušao u legendu, djelomično čak i u mitologiju, kao skup koji je pokazao da se u mladoj državi konačno počinje stvarati društvo.
Tog studenog, u "Noći svijeća" na Trgu bana Jelačića, stotinjak tisuća ljudi okupilo se zbog oduzimanja koncesije Radiju 101 u korist priojekta tajkuna Nine Pavića, ali to je bio samo povod.
Prosvjedovalo se protiv vlasti, protiv politike, protiv Ivića Pašalića, protiv Franje Tuđmana koji je upravo te godine odbio potvrditi četiri oporbena gradonačelnika u gradu koji mu danas diže spomenik i imenuje po njemu zračnu luku na kojoj je organizatore skupa za Radio 101 po povratku iz Amerike nazvao "vragovima, jalnuškim diletantima koji se prodaju za Judine škude".
Radio 101 tada je bio samo detonator za eksploziju frustracije nagomilane pretvorbom i privatizacijom, zločinima i mafijašima, korupcijom i kriminalom, partitokracijom i autokracijom, nacionalizmom i primitivizmom...
Danas je detonator obrazovanje, ali razloga opet ima na bacanje.
Nakon medija, obrazovanje
Sada su to stožeraši i šatoraši, Ilčić i Markićka, Karamarko i Hasanbegović, HDZ i Most, ustaše i udbaši, klerikalizam i fundamentalizam, probuđeni nacionalizam i radikalni konzervativizam, zatupljivanje i bahaćenje...
Jednom se društvo diglo zbog medija, zbog jedne lokalne radio postaje koja je simbolizirala duh građanske demokracije. Danas se društvo diže zbog obrazovanja, kao temelja za izgradnju modernog, naprednog društva prikladnijeg liberalnim demokracijama zapadnog tipa, nego Orbanovoj Mađarskoj ili Erdoganovoj Turskoj. Ili, sutra, Trumpovoj Americi.
Kad se već toliko govori o podjelama, onda se na ovim prosvjedima jasno mogla povući granica između dvije Hrvatske, dva koncepta države, dva mentalna sklopa, dva svjetonazora, dvije filozofije.
A ovaj današnji prosvjed ujedno je i bunt protiv koncepta Zajedništva kakvog promoviraju Kitarović i Karamarko kroz pokoravanje dominantnom konceptu baziranom na jednoumlju.
Nekom fešta...
Devedesetih se htjelo pokoriti i kontrolirati medije. Danas ova vlast, pod Tuđmanovom bistom, pokušava učiniti to isto. Devedesetih se prozivalo unutarnje i vanjske neprijatelje, danas je ova vlast na tome bazirala pobjedu na izborima. Devedesetih je HDZ udario cijenu na "mozak za dvije marke", danas udara na koncept obrazovanja.
Uglavnom, oni koji su 1996. godine prosvjedovali za Radio 101, danas će većinom prosvjedovati za svoju djecu.
Kaže Predrag Šustar, ministar obrazovanja i znanosti, kako će današnji prosvjed za kurikulum biti "fešta".
Ima u tome nešto. Mnogi nostalgičari sjećaju se prosvjeda za Stojedinicu kojeg su doživjeli kao feštu: proslavu građanskog društva, jedan od rijetkih trenutaka kad su se osjećali dobro, ne kao Hrvati, nego kao građani Hrvatske.
A usput, ono što je tada ljudima bio Radio 101, danas im je Facebook. Mjesto okupljanja, mjesto slobode, mjesto kritike, satire, međusobnog jadanja, svojevrsni ispušni ventil. Vlast im je to željela oduzeti i zato je reakcija bila tako burna.
Reakcija bi danas, dvadeset godina kasnije, također mogla biti burna jer ono protiv čega se borilo prije dva desetljeća vratilo se poput bumeranga, još snažnije i pogubnije.
Ali nije pala vlada
Međutim, koliko god se skup za Radio 101 slavio kao građanski skup u obranu slobode, pa i slobode medija, i koliko god je on donio pobjedu zagrebačkom radiju pred komplotom politike i tajkuna, do promjene vlasti trebale su još četiri godine.
Iduće godine Tuđman je ponovno uvjerljivo pobijedio na predsjedničkim izborima, uz teror i nasilje nad konkurentima. Zagrebačka kriza riješena je tako što je HDZ kupio dva HSS-ova vijećnika i postavio svog gradonačelnika. Ivić Pašalić još je četiri godine drmao državom, tajnim službama, represivnim aparatom, sudstvom i pravosuđem, pa i medijima. HDZ je četiri godine grčevito držao zemlju u rukama, rasprodajući sve što mu je palo pod ruku, a pogotovo banke nakon općeg sloma 1998. godine.
Vlast se tada raspadala pred očima, baš kao što se raspada i sada.
A simptomi protiv kojih se prosvjedovalo devedesetih danas su u snažnoj remisiji. Uz neke devijacije, poput klerikalizacije i antititoizma.
Hrvatska se na današnjem prosvjedu za kurikularnu reformu bori za bolju budućnost, dvadeset godina nakon što ju je dostigla loša prošlost.
Vidjet ćemo što će biti za dvadeset godina.