Stvari nisu ni dosad bile u potpunosti normalne, pa zašto bi onda bilo drugačije s uvođenjem vojnog roka.
Šatoraši i branitelji kampirali su godinu i pol dana pred Ministarstvom branitelja optužujući Vladu u kojoj je sjedio dobar dio branitelja iz Domovinskog rata, uključujući i resornog ministra i njegova pomoćnika čijij je otac ubijen u Vukovaru, da ne poštuje u dovoljnoj mjeri hrvatske branitelje.
Danas, ljevica se naslađuje nad činjenicom da Vlada u kojoj pola ministara, na čelu s premijerom, uz asistenciju predsjednika Hrvatskog sabora, nije služila vojni rok - ni jugoslavenski ni hrvatski - sada najavljuje ponovno uvođenje obveznog služenja vojnog roka.
I to odmah nakon isteka prvih stotinu dana mandata.
Nisu ni ribali wc
Andrej Plenković i Božo Petrov bili su oslobođeni vojne obveze zbog zdravstvenih razloga, dok je dobar dio ministara bio premlad za vojsku, bio je na fakultetu ili je u njihovo doba vojni rok naprosto bio ukinut. Što se dogodilo, akko se dobro sjećamo, u mandatu HDZ-a.
A sada, upravo ta Vlada i ta vladajuća koalicija odjednom na velika vrata reklamira uvođenje obveznog vojnog roka za hrvatske mladiće, premda oni sami nisu nikad primili pušku u ruke, složili krevet "na kocku", a kamoli oribali vojnički wc.
To je, naravno, pokrenulo lavinu komentara po društvenim mrežama, ismijavanje i ruganje, ali i ozbiljne kritike zbog licemjerja HDZ-ovih i Mostovih čelnika.
Kako se mogu zalagati za ono što su i sami izbjegli?
A to sve opet podsjeća na dvostruke kriterije šatoraša: optuživali su Vladu da ne poštuje Domovinski rat, premda je u toj Vladi sjedilo više ministara s braniteljskim stažem. Naravno, problem je bio u tome što su naprosto bili branitelji iz krive stranke.
Zbogom oružje
Ona Vlada, po mišljenju Klemma, Glogoškog i njihovih političkih sponzora, nije imala kredibilitet ispravno tumačiti Domovinski rat, niti se smatrala vjerodostojnom u zaštiti prava branitelja, bez obzira na njihove biografije.
Ali zato ova Vlada i koalicija, na čelu s dvojicom lidera koji su bili pošteđeni služenja vojnog roka, bez ikakve zadrške promovira važnost odlaska u vojsku kao sredstva "popularizacije oružanih snaga", "njegovanja uspomena na Domovinski rat", "dobrog druženja" i tome slično.
Nije ni čudo da premijer Plenković još nije iznio nijedan dobar argument za odlazak mladića u vojsku. Jer, u njoj eto nije bio. A da je čak i bio, sigurno ne bi nikome poželio nešto slično.
I tako smo se sada našli pred paradoksom: prije dvije godine braniteljima u ljevičarskoj vladi nije se vjerovalo da mogu ispravno zastupati tekovine Domovinskog rata i interese branitelja, ali zato se sada ljudima koji nisu bili ni u vojsci, a kamoli u ratu, vjeruje da imaju argumente za uvođenje obveznog vojnog roka.
Premijer bez čina
Nekada davno na selu se govorilo da se onaj tko ne odsluži vojsku ne može ženiti. Danas, eto, ljudi koji nisu odslužili vojsku mogu biti premijeri. I još druge tjerati u vojsku.
Otkriće da Plenković i Petrov nisu služili vojni rok nema, naravno, nikakve veze s njihovim političkim ili javnim djelovanjem, pa ni s najavom da će upravo oni tjerati druge da ga odsluže. Ono tek potencira apsurdnost, pa i paradoksalnost, cijele ove priče o vojnom roku, koji je očito serviran javnosti s namjerom skretanja pozornosti s drugih tema.
Recimo, s nacionalizacije Ine.
Uglavnom, ako je Franjo Tuđman bio general, Ivo Sanader pukovnik, Jadranka Kosor počasna brigadirka, Tomislav Karamarko, hm, policajac - a predsjednica se hvata oružja gdje god stigne - onda siroti Andrej Plenković može makar slati ljude u vojsku.
Da desnici bude srce na mjestu.