Već se neko se vrijeme borim s mišlju ne samo kakav svijet ostavljamo mlađim generacijama, nego i kome, pored stamenog Jože Manolića, prepuštamo naš svijet. Dvije mlade “aktivistice” su prošli petak u Nacionalnoj galeriji u Londonu nešto što izgleda kao juha od rajčice bacile na čuvene Van Goghove “Suncokrete”. “Što vrijedi više: umjetnost ili život?”, vikala je 21-godišnja Phoebe Plummer (“they/she/he”) iz jugozapadnog Londona nakon što se u majici s natpisom “Just Stop Oil” rukama zalijepila za zid ispod slike. To što je Van Goghova slika imala prozirnu zaštitu nikako ne umanjuje imbecilnost ovog čina. Osoblje Nacionalne galerije brzo je reagiralo i ispraznilo prostoriju, pozvana je policija na lice mjesta, a dvije “aktivistice” su uhićene. Grupa se ubrzo oglasila priopćenjem u kojem svoj čin pravda nebrigom vlade za klimatsku krizu. Nikome nije jasna poruka njihova performansa i kakve veze ima Van Gogh s proizvodnjom nafte. Ovaj vandalizam je plod beskarakterne i intelektualne siročadi nesposobne za stvarni život i bilo kakav oblik dubljeg promišljanja. Jedan dio ove generacije je mentalno izgubljen u bespućima postmoderne dekadencije, u kojoj više nisu sigurni hoće li se probuditi kao muškarac, žena ili nešto nedefinirano. Jedino što je intenzivnije od njihove potrebe za pažnjom je njihov “sense of entitlement”.