Bio je čovjek koji je puno obećavao. Kao ministar, još i više. Možda čak i previše.
Zbog toga je ovaj strmoglavi politički pad Rajka Ostojića, podebljan bombastičnom naslovnicom novina o tome da su se svi ministri okomili na rastrošnog i neodgovornog ministra zdravlja, donekle iznenađujuć, koliko je zapravo logičan.
Iznenađuje tako brzo gašenje Ostojićeve političke aure, takvo nizanje poraza na svim bojišnicama - od stranačke, preko ministarske do gradonačelničke - a opet, sve to se moglo očekivati. Kad ga nije prebacila vlastita ambicija, dočekao ga je njegov stranački šef.
Troskok u propast
U jednom trenutku, Rajko Ostojić dobivao je najviše glasova na konvenciji SDP-a, bio je najpopularniji ministar u Vladi, bio je najjači kandidat za gradonačelnika Zagreba.
Već u drugom, zamjerio se stranačkom šefu Zoranu Milanoviću zbog komplota s Davorom Bernardićem, pompozna obećanja o smanjivanju lista čekanja i rješavanju dugova u zdravstvu brzo su se ispuhala, a na zagrebačkim izborima izgubio se negdje u pokušajima rušenja Milana Bandića, isprikama zbog SDP-ove podrške bivšem gradonačelniku, bojkotu zagrebačke organizacije zato što je bio Milanovićev kandidat...
A već u trećem, Rajko Ostojić totalno je zanemario svoj resor, zakopao se u štrajk liječnika, Ustavni sud srušio mu je uvođenje radne obveze, umjesto da se smanje, liste čekanja ubolnicama dodatno su se povećale, nakon što je zatrpao jednu proračunsku rupu, odmah je iskopao drugu, a osim Milanovićeva prezira sada je zaradio i javni prezir svojih kolega u Vladi.
Neviđeni debakl na svim poljima.
Stavio ga na mjesto
Debakl za ambicioznog, možda i preambicioznog Ostojića, ali svejedno trijumf za Milanovića koji je, nakon Slavka Linića, "stavio na mjesto" još jednog potencijalnog suparnika u SDP-u.
Rajko Ostojić je na ministarsku poziciju došao uz velika obećanja, a njegov uglađeni, gotovo josipovićevski nastup osvojio je simpatije javnosti koja je željno iščekivala nekoga tko će konačno uvesti red u sektor zdravstva. Da bi ubrzo nastao još veći nered.
Ostojić je čak u određenom periodu figurirao kao uzdanica stranačkih frakcija koje kopaju jamu Milanoviću i trebaju pod svaku cijenu pronaći nekog popularnog i uvjerljivog protukandidata. Onda je postao uzdanica samog Zorana Milanovića u pokušaju rušenja Milana Bandića.
Da bi iz svega toga izašao kao žrtva: premijer je gurnuo svog ministra u izgubljenu bitku, zavadio ga s njegovim nekadašnjim saveznikom Bernardićem, učinio žrtvom potpuno promašene strategije, a na koncu je sve dovelo do pogubnog ishoda.
Iz poraza u kaos
Ostojić je iz toga izašao kao gubitnik, pokazao se kao ministar kojemu je politička ambicija ispred sanacije zdravstva, digao je ruke od resora, a kad se vratio, zatekao je još gori kaos. Štrajk liječnika, nove dugove, produljene liste čekanja, uvođenje radne obveze, a sada i medijsko pripremanje terena za smjenu iz Vlade.
Smjenu o kojoj se već dugo govori i nagađa, ali i zaziva, smjenu koja se pretvorila u "igru kukavice" između Ostojića i Milanovića: tko će prvi trepnuti.
Ostojić je već mjesecima "hodajući mrtvac" u Vladi, ali premijer ga ne želi smijeniti, barem ne dok mu ne iskopa dovoljno duboku rupu. Ostojić također ne želi podnijeti ostavku, kako se to ne bi protumačilo kao priznanje još jednog poraza.
Politički invalid
A onaj koji je prije samo dvije godine kotirao kao budući premijer, predsjednik SDP-a, možda čak i predsjednik Republike, sada je ostao, u najblažoj varijanti, "politički invalid".
Osakaćen na svim poljima, ministarskim i stranačkim, osramoćen u javnosti, javno cipelaren od kolega ministara, bez vjerodostojnosti i bez izgledne političke budućnosti. Ako se ikada na nekog u politici mogla primijeniti ona izlizana poštapalica "tko visoko leti, nisko pada", onda je to Rajko Ostojić.
Koliko je fascinirao svojim munjevitim uzletom, toliko sada fascinira vertikalnim poniranjem. I ateriranjem ravno na simbolični deponij otpada na kojem je pozirao u propaloj gradonačelničkoj kampanji