I prije sam se čudio Lukoviću, Todoriću, Tedeschiju, Vlahoviću, Mudriniću... i svim tim velikim facama hrvatske ekonomije. Umjesto da svoje biznise registriraju kao udruge građana, i uživaju blagodati koje zakon predviđa (ili ih je predviđao) za amatere kojima treba pomoći da prežive, oni se ničim izazvani pate u džungli najsurovije moguće tržišne utakmice. A sad vidim da sam im se trebao čuditi i više te da ni sam nisam osobito pametan.

Ne priznajem ovaj buržoaski sud, priznajem samo sud svoje partije. Tako je nekako to rekao Tito na Bombaškom procesu. I, nije li to simpa? Ne priznajem institucije hrvatske države nego za svoju vladu priznajem samo Fifu i Uefu! Pa kako se nitko od ovršenih ljudi toga nije sjetio?!

Odbijam vratiti kredit, makar i u kunama, makar kamata bila jedan posto jer priznajem samo sud svoje Europske udruge dužnika koji odbijaju vratiti posuđeni novac? Ta zašto svi mi plaćamo porez, stanemo na semaforu ako je crveno, platimo cestarinu, televizijsku pretplatu i ostalo? Certifikat zbog prodaje nekretnine? Kakva glupost! Treba samo pronaći udrugu, recimo Europsku udrugu Divljeg zapada za gradnju i prodaju, kažeš da je to jedini zakon koji ti priznaješ i sve si riješio. Sportska inspekcija, pih.

Naravno da nikome ne smije biti dopušteno vladati kao faraon. To obično završi kao u Sjevernoj Koreji. Legalno izabrani predstavnici naroda ne smiju se ponašati kao faraoni. A sve što živi i radi u Hrvatskoj mora poštovati njene zakone. Nisu li dobri, treba ih mijenjati. Koji put pomaže samo građanski neposluh. Ali da nakon svih tih smrti, ranjavanja, razaranja, neka pišljiva Fifa i Uefa mogu razvlastiti hrvatsku državu, njene institucije, onda nema riječi, nema teksta koji bi izrazio besmisao naše prošlosti, sadašnjosti, nadam se ne i budućnosti.

Jedino, ako je suđeno da se Titova ideja priznavanja samo suda svoje partije, ili udruge, obnovi, bilo u ekonomskom smislu ili u glavama ljudi, možda je Hrvatski nogometni savez upravo idealan reformator.