U noći kada je rođen Aleksandar Makedonski, između 20. i 21. srpnja 356. godine prije Krista, Grk neznana podrijetla po imenu Herostrat odlučio je postati slavan. Zapalio je i uništio jedno od sedam svjetskih čuda - veličanstven jonski hram boginje Artemide u Efesu. Nije se ni trudio poreći zlodjelo nego se hvalio kako je uništenjem hrama postao slavan. Vlasti u Efesu osudile su ga na smrt i dosudile mu još jednu kaznu: zaborav. Nitko nije smio, pod prijetnjom smrti, spomenuti njegovo ime. I doista, u djelima grčkih i rimskih klasika nema spomena o Herostratu.

Niste najmoćniji i najveći

Njegovo je ime i zločin zapisao samo jedan jedini povjesničar, Teopomp, suvremenik Aleksandra Makedonskog, osvajača i vladara rođena u noći uništenja Artemidina hrama, čovjeka koji je postao slavan tako što je uništio grčki polis i demokraciju i uveo azijsku diktaturu u golem prostor osvojenih sredozemnih i azijskih zemalja. Teopomp je možda u sudbinama palitelja hrama Herostrata i osvajača Aleksandra vidio neku sudbinsku vezu koju je odlučio zapisati, ne mareći za politički korektnu šutnju helenističkog svijeta.

Sredinom devedesetih 41-jednogodišnji sin bogatog njemačkog proizvođača vrtnih strojeva, Roland Emmerich, proslavio se znanstveno-fantastičnim spektaklom “Dan nezavisnosti“. Dvije briljantne scene zauvijek su se urezale u kolektivnu svijest svih Amerikanaca: poput neba golem svemirski brod zaklanja sunce, nebo i svjetlost nad Bijelom kućom i New Yorkom. Zli izvanzemljani došli su uništiti Ameriku i naš planet letećim tanjurima velikim poput gradova. Nitko se prije Emmericha nije usudio tako drsko, bezobrazno i duhovito poigrati maštom i podsviješću Amerikanaca, koji misle da su najmoćniji, najbolji i najveći. E, niste, rekao im je duhovit i darovit Emmerich, moji izvanzemljani imaju veću batinu od vas.

Roland Emmerich nije popularan kod filmske kritike i urbane kulturne elite. Publika, srećom, voli njegove, kako ih on sam zaziva, “kikiriki filmove“, a službeno je, sa zaradom većom od milijardu dolara, svojim holivudskim spektaklima postao četrnaesti najkomercijalniji američki redatelj svih vremena. Hollywood ga ne voli, ali se klanja njegovu profitu. Za jednog lijevog Nijemca, koji nikada nije skrivao da je homoseksualac i da se protivi američkoj politici u zemlji i u svijetu, te koji obilatim financijskim donacijama podržava marginalne skupine, festivale i pokrete, to je senzacionalan uspjeh.

Spektakularna uništenja

Ono što razlikuje Emmerichove spektakle od većine holivudskih jesu dva sastojka: populistička subverzivnost i europski humor. Nakon “Dana neovisnosti“ drznuo se japansko čudovište, Godzillu, smjestiti u New York i uživati u najspektakularnijem uništenju financijske prijestolnice u povijesti filma. Gušteroliki gmazovi množe se u njujorškom urbanom grotlu kao štakori i spremaju osvojiti grad. Nakon Godzille, New York u spektaklu “Dan poslije sutra“ snalazi nova pošast: snijeg, led i zima. Grad je totalno uništen. Četvrti Emmerichov apokaliptički spektakl, “2012“, zasnovan je na majanskom izračunu smaka svijeta i Emmerich pedantno i učinkovito u svom filmu uništava sve. Jedna uništena, autohtona, prava američka, civilizacija, dosuđuje osvajačima indijanski sudnji dan. Ma koliko se Emmerichovi spektakli uklapali u holivudski mainstream, u njima redatelj uvijek drži figu u džepu i smije se (ne publici koju voli) nego svima koji vladaju Amerikom i svijetom. 

U “Danu nezavisnosti“ daje možda najbezobrazniju sliku američke osvajačke arogancije u sceni u kojoj Will Smith nokautira izvanzemljanina i trijumfalno zapali cigaru. Sila izvanzemljane valja, smije se Emmerich, a Amerikanci su sretni što je američka šaka učinkovitija od izvanzemljanske tehnologije. No nije Emmerichu bilo lako dobiti crnu šaku Willa Smitha jer su mu šefovi studija zabranili da u glavnoj ulozi glumi crnac (1996 godine!). Emmerichu se zgadio holivudski rasizam, ali je ustrajao i izborio se za Smitha. Hollywood je shvatio da redatelj “Univerzalnog vojnika“, “Zvjezdanih vrata“ i “Patriota“ misli ozbiljno čak i kada nije u pravu, kao u izvrsnom povijesnom filmu “Nepoznati“ u kojemu nam daje nadahnutu apokrifnu povijesnu priču o Edwardu de Vereu, grofu od Oxforda koji je, navodno, bio pisac drama pripisanih stratsfordskoj ništariji Williamu Shakespeareu.

Ikone zapadne civilizacije padaju

Nakon što je u tri filma uništio Ameriku, u trećem svijet, a u četvrtom najvećeg pisca zapadne civilizacije, Emmerich se u svom novom filmu, akcijskom spektaklu “Misija: Bijela kuća“ vraća svojoj prvoj američkoj hit-matrici, “Danu nezavisnosti“ i McTiernanovu klasičnu hitu “Umri muški“. Umjesto izvanzemljana imamo teroriste koji zaposjednu Bijelu kuću, a junaci koji zaustavljaju izbijanje trećeg svjetskog rata, sada su bijeli specijalac i crni predsjednik, Channing Tatum (u bijeloj potkošulji, kao Bruce Willis) i Jamie Foxx. Emmerichov “Umri muški u Bijeloj kući“ možda ne zaslužuje herostratsku slavu njegovih ranijih uništavanja, no ne šteti slavi njemačkog dotepenca kojemu nijedno od američkih čuda nije toliko sveto da ne zaslužuje uništenje.

>>> Ovaj tekst preuzet je iz novog Expressa