Priča mi neki dan ravnatelj osnovne škole iz okolice Zagreba da će od jeseni imati manje učenika. Iz škole koju pohađa oko 400 učenika odlazi njih 20. Razlog - roditelji s tom djecom odlaze u inozemstvo, uglavnom u Njemačku, koja je početkom srpnja širom otvorila granice našim radnicima.

Obistine li se te najave, bit će to još jedan poraz ove Vlade. Za taj poraz, naravno, imaju zasluge i neki drugi bivši stanari Banskih dvora koji, poput Milanovića, također nisu znali što rade. Ta djeca sigurno, a njihovi roditelji vjerojatno više se nikad neće vratiti u Hrvatsku. A u slučaju te škole radi se o pet posto svih učenika! I siguran sam da takvih škola u Hrvatskoj ima još. 

Pa Slavonija nam ostaje bez najpotentnije radne snage praktično preko noći. A Vlada šuti ili statističkim akrobacijama očajnički pokušava minorizirati problem. A možda su me opet bezrazložno okupirale crne slutnje. Mi u Hrvatskoj, zapravo, živimo jako dobro, samo toga još nismo svjesni. Upravo je tako postignuća Račanove vlade opisivao, ako se ne varam, tadašnji ministar Davorko Vidović. Sad je tu Branko Grčić. On nam je objavio da naš izvoz ove godine raste po stopi od 11,5 posto. 

Brodogradnja raste 100 posto, a u stopu je slijedi vojna industrija. To nam je nasmiješeni Branko priopćio u takvoj ekstazi da sam zaključio da od 2017. godine morima neće ploviti ni jedan brod koji nije “made in Croatia” te da će se diljem svijeta ljudi ubijati isključivo hrvatskim puškama i pištoljima.

A najveći uspjeh je prešutio - izvoz radne snage koji raste po stopi od 1000 posto. Ili više. Upravo zbog toga, njega i njegova šefa treba također izvesti u inozemstvo. Ako nađemo papke koji će pušiti njihove fore. Bit će teško, ali vrijedi pokušati ;)