"Možete li i dalje sjediti s HNS-om u Vladi", bombardirali su tim pitanjem novinari svakog ministra koji je jutros ulazio u Banske dvore.
Na što su oni davali pitijske, nedorečene, dvosmislene odgovore. Ili ih uopće nisu davali.
Pitanje ministrima, međutim, trebalo je glasiti: možete li i dalje sjediti s Lovrom Kuščevićem u Vladi?
Naime, nije problem HNS koji želi kompromitiranog ministra uprave ukloniti iz Vlade koju podržavaju i u kojoj participiraju, već je problem Kuščević koji je postao teret Vladi, kao i svim ministrima koji u njoj sjede.
Kao što je problem postao sam premijer Plenković koji takvog ministra i dalje drži uz sebe.
Ovo je, jasno, idealistički, gotovo naivan pogled na ovu političku krizu, još jednu u nepreglednom nizu Plenkovićevih kriza.
Plemenska odanost
U ovakvoj situaciji ključna je, pa i presudna, plemenska odanost, a ne politički princip, javni obzir, a kamoli moral ili etika. Naravno da će HDZ-ovci sjediti uz Kuščevića radije nego uz pripadnike suprotnog političkog tabora koji tog Kuščevića žele izbaciti.
Oni su na to navikli. Navikli su na premijere, ministre, župane, načelnike i gradonačelnike iz svoje stranke koji su do grla bili umočeni u korupcijske i kriminalne afere, pa im jedan Kuščević ne čini razliku.
Više ih smetaju oni koji njihova ministra i kolegu žele maknuti.
Oni su postali problem i teret, a ne Kuščević.
"HNS je ušao u prostor koji mu ne pripada", kazao je jučer Gordan Jandroković. Iako se radi o prostoru Vlade kojemu HNS itekako pripada.
S druge strane, ne treba ni bježati od HNS-a.
Spašavaju rejting
Oni su se na Titanic vladu ukrcali nakon što je Plenković s palube izbacio Mostovce koji nisu izrazili solidarnost sa Zdravkom Marićem, čiji opoziv je upravo HNS inicirao u Hrvatskom saboru. S tim Marićem haenesovci su kasnije sjeli u Vladu. I ostali sjediti i s njim, i s Martinom Dalić, i s Tomislavom Tolušićem, i s Gabrijelom Žalac, i s Milanom Kujundžićem, pa eto sjede i dalje s Lovrom Kuščevićem.
A sada su se uhvatili Kuščevića kao aduta za spašavanje rejtinga.
Sad će oni krojiti i kadrovirati u Vladi.
A onda se jutros njihovi ministri nisu pojavili na sjednici Vlade, vjerojatno kako bi izbjegli da im Plenković preko tajnice napiše nalog za razrješenjima.
Njih se sada optužuje da daju ultimatume i ucjene, iako je Plenković svojedobno dao Mostovcima ultimatum da dignu ruku za Marića ili lete iz Vlade.
HNS je već trebao napustiti Vladu
HNS, kad bi doista bio principijelan, već sada bi napustio Vladu i koaliciju koja na ovaj način brani svoje ministre, ali i niže poteze koji su inače neprihvatljivi liberalnim demokratima, poput gušenja Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, blokiranje Programskog vijeća HRT-a, udaranja na institucije i slično.
Ali sve to je HNS otrpio.
Lovru Kuščevića navodno ne može otrpjeti. Ili možda ipak može?
Uglavnom, HDZ je i na primjeru Kuščevića, kao i Žalac, Tolušića, Brkića, pa i Kirina i drugih, pokazao da ne može pobjeći od sebe i svog modusa operandi.
Ono od prije nije bitno
Lovro Kuščević simbolizira kastu HDZ-ovih lokalnih šerifa, Milijan Brkić simbolizira njihovu ukorijenjenost u obavještajni-policijski milje, a Plenkovićeva skandalozna poruka da je "Kuščević sve ovo radio prije nego što je postao ministar" pokazuje da je HDZ spreman sve tolerirati.
Osoba s aferama iz politike na lokalnom nivou može bez problema postati i ostati ministar u Vladi.
Čak i ako je državi ostao dužan 300 tisuća kuna.
"Od modernih političara očekuju se najviši standardi transparentnosti, odgovornosti i integriteta, što je preduvjet za kredibilno političko djelovanje", govorio je Plenković 2016. godine kad je rušio Tomislava Karamarka.
Danas, kao premijer, ne očekuje to od svojih ministara.
Danas su, eto, problematični oni koji to očekuju.