Znaš li? Da ljubav liječi mjesta iz kojih curi bol? Da ušiva davno odrezana krila i da zamahuje njima? I da nas let bez obzira koliko bolan ili nesiguran bio vuče da i dalje zamahujemo, krilima punim krvi, da i dalje stremimo nebu, jer nas kroz sve pore tijela i duše taj let vodi ka uzvišenju?

Znaš li da ne liječi ljubav bolnu ranu zatvaranjem, već da ljubav tu ranu još više otvara. Jer, nema suprotnosti u onome što je jedno. A ljubav jest jedno. U nama, i svemu izvan nas. U našim ranama i u našim krilima. I da smo u ljubavi svi bolesno isti, iako govorimo da smo svoji i različiti. I da je za let svima potrebno isto. Komad neba, par isprepletenih ruku i svemir ljubavi.

Znaš li? Da se ljubav rađa iza zatvorenih, a ne otvorenih kapaka? I da zato za ljubav ne treba par gladnih očiju već komad srca, i da najbolje vole oni koji vole tiho i u dubini, a ne glasno i na površini.

Znaš li? Da nas dubinama najbolje uče površni ljudi? A ljubavi oni koji se odriču iste? I da je potrebna svima, u istoj mjeri, čak i onima koji govore da im ne treba. Vjeruj mi, njima treba najviše. Ti su je gladni ko pustinje vode. Ako ne i gladniji.

Znaš li? Da ne treba sanjati ljubav, već biti budan i pratiti njezino odrastanje u nama, gledati prve učinjene korake? I da ne treba čovjeka ocijenjivati spolom i bojom kojom voli, već načinom na koji voli. I da ljubav voli tišinu i neizgovorene riječi baš zato jer se tada otkriva kucaju li dva srca u istom ritmu?

Znaš li? Da ljubav voli suze? I ako postoje to znači da još ima vremena za ljubav. Jer kada se oči napune suzama znači da su žive, i da u ljubavi plivaju. Najgore je kada suze presuše.

Oprosti na toliko pitanja, ne moraš mi odgovoriti odmah. Al daj da te pitam još nešto.

Znaš li? Da će nam se najbolje i najljepše stvari u životu dogoditi na najosamljenijim mjestima? Daleko od stola punog poznatih a nepoznatih ljudi, daleko od ispunjene dvorane i gromoglasnog pljeska, daleko od fotoaparata i novčanika punog para…?

Ne brini ništa. Znam da znaš. Ali ako kojim slučajem ne znaš, zatvori oči i pogledaj. Kada je ljubav u pitanju.

Samo hrabri gube, jer samo hrabri i daju. 

Izvorni tekst pročitajte ovdje, na blogu Ingrid Divković. 

O autorici:

Ja sam ono što nikada ne biste pretpostavili. I nisam, ama baš ništa od onoga što bi se moglo reći na prvi pogled. Po struci profesorica, po sudbini spisateljica, po životnom opredjeljenju sanjar i borac, s naglaskom i u isto vrijeme.

Osim na blogu, Ingrid pratiti možete i na Facebooku te Instagramu.