Slavko Linić izaziva sudbinu, a Branko Grčić joj se prepušta.

Ministar financija po tko zna koji put ponovio je da "Vlada čvrsto ostaje pri svojim prognozama o rastu BDP-a od 0,7 posto", da bi sada njegov kolega potpredsjednik Vlade zadužen za investicije otkrio tko zapravo drži našu sudbinu u svojim rukama.

"Vlada sve čini da se dogodi kakav takav rast u ovoj godini, a hoće li se to dogoditi to samo Bog zna".

To ne zna ni Europska komisija koja je prognozirala novi pad, ni domaći ekonomisti koji na to upozoravaju već godinama, a očito ne zna ni Slavko Linić, budući da se nakon svake njegove prognoze rasta, hrvatsko gospodarstvo dodatno srozalo. I tako već godinu i pol.

Zato je sasvim logično da se počnemo okretati Bogu. U slučajnoj državi očito nam ništa drugo nam ne preostaje. Uostalom, nije premijer Zoran Milanović nedavno uzalud otputovao na studijsko putovanje u Međugorje. Sve je to dio pomno osmišljenog plana.

Zapali svijeću, pomoli se i čekaj znak s neba.

I dok se to očekuje od kumica na Kamenitim vratima, radnika na burzi i premijera u Međugorju, ne očekuje se od ministra zaduženog upravo za investicije, gospodarstvo, rast, za "preokret i optimizam". 

I to baš od ministra u onoj Vladi koja već dvije godine govori kako je neophodno uzeti stvari u svoje ruke i ne prepuštati ništa slučaju, kako ljudi trebaju prestati s kuknjavom i konačno se angažirati, početi raditi a ne moljakati, te da ne bi trebali čekati da im netko drugi pomogne ili odradi posao umjesto njih.

A onda se ministri okrenu Bogu.

I ako zanemarimo na trenutak činjenicu da ova ljevičarska Vlada u sekularnoj državi opet zaziva Boga, kao da je to neka ustavna kategorija, puno je važnija politička poruka Grčićeve izjave.

A ona upućuje na totalnu nemoć ove vlasti. 

Prije četiri godine, dok je premijer Ivo Sanader govorio kako je kriza prolazna stvar, delegacija Hrvatske udruge poslodavaca izjavila je nakon sastanka s predsjednikom Stipom Mesićem da još jedino nisu bili na Kaptolu. "Ne idemo k Bozaniću, iako nam, s obzirom na situaciju, još jedino Bog može pomoći", našalio se tada Damir Kuštrak.

Danas to više nije smiješno. 

Danas je Vlada shvatila da se više ne može izvlačiti ni na krizu u susjednim zemljama jer mnoge su odavno izašle iz recesije, neke i par puta, pa je shvatila da joj ostaje samo viša sila. Ili pučkoškolska recitacija ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka: "Živim u najljepšoj zemlji na svijetu. Mala smo prekrasna zemlja na jugu Europe i uskoro ćemo postati prekrasna mala pametna i bogata zemlja". 

Ili nam ostaje zamjenik ministrice vanjskih poslova Joško "Borat" Klisović u nedavnom posjetu Kazahstanu.

I dok nas Linić uporno "copra" sa svojim prognozama rasta koje nikako da se ostvare, ostatak Vlade pretvorio se u biblijsku zajednicu za grupnu molitvu. 

Upravo kao što se Milanović nedavno poljoprivrednicima rugao da posade sjeme i nadaju se kiši, tako njegova Vlada sada zuri u nebo iščekujući spasonosnu kišu investicija. 

Nedostaju joj jedino poticaji.