Nije li to zapravo nepošteno?
Zoran Milanović u svojih je deset godina na čelu SDP-a dobio samo jedne važne izbore. Bio je prilično neuspješan premijer. Konstantno je šokirao svojim "zoranizmima". Bio je nepopularan u anketama. Bio je omražen u dijelovima svoje stranke.
Pa mu se nitko nije usudio napisati pismo "poštovani Zorane". Nisu se usudili pokrenuti peticiju u kojoj ga pozivaju na ostavku. A kamoli ga rušiti sa naslovnica novina.
Niti se itko usudio govoriti o "robi s greškom".
Zašto se onda to usude napraviti Davoru Bernardiću? Zašto on nema pravo izgubiti makar jedne vlastite izbore kao predsjednik SDP-a pa da ga onda maknu sa čela SDP-a?
Ovako, svjedočimo bizarnoj situaciji.
Političar s posebnim potrebama
SDP-ovi oligarsi skupljaju potpise na peticiju kojom apeliraju na "poštovanog Davora" Bernardića da sam odstupi s mjesta predsjednika stranke. Da prepozna vlastitu odgovornost za propast stranke. Da shvati da je on problem.
Dakle, od nekoga tko je prije samo par dana objavio da će "biti premijer" i hvalio se svojim "znanjem, iskustvom, odlučnošću, upornošću i hrabrošću", inicijatori peticije očekuju da bude racionalan.
Zbilja se ne zna tko je tu iščašeniji: Davor Bernardić ili oni koji mu govore da ode.
Ali zato se zna jedno: ovakav Bernardić slika je i prilika ovakvog SDP-a.
Do kraja tjedna trebalo bi biti poznato tko je sve potpisao peticiju za odlazak Davora Bernardića sa čela stranke. A onda bi Bernardić trebao "postupiti po savjesti".
Probuđena savjest
Ako ništa drugo, ovaj neuspješni šef SDP-a probudio je savjest stranačkih velikana, a o njihovoj hrabrosti da i ne govorimo. Barem ćemo ga po tome pamtiti kad jednog dana ode.
No prije toga, dok se osobi koja je uvjerena da će biti premijer ne uključi lampica za racionalnost, zapitajmo se što bi na njegovu mjestu učinili svi oni koji ga sada nagovaraju da ode.
Naravno, svi bi gromoglasno poručili da bi oni sigurno odstupili. Ali evo, jedan od pretendenata na SDP-ovo prijestolje Siniša Hajdaš Dončić, obećavao je da će odstupiti s mjesta ministra prometa ako ne prođe Vladin prijedlog za monetizaciju autocesta. Pa se ipak predomislio.
A Zlatko Komadina, onaj koji sada govori o "robi s greškom", nije mogao biti ministar dulje od mjesec dana.
Tijesna koža
Znači, lako je tražiti od legalno i legitimno izabranog predsjednika koji je nedavno dobio podršku Glavnog odbora i Predsjedništva da ode sa čela stranke kad se radi o tuđoj koži. I to koži koju ne uspijevaju drugačije oguliti.
Da su oni pobijedili na stranačkim izborima, dobili povjerenje članova, pa čak i povjerenje stranačkih tijela, a da pritom nisu (još) izgubili nijedne izbore, teško da bi samostalno odstupili.
Pa to nije ni Milanoviću puno desetljeće padalo na pamet. A bio je tako lucidan i racionalan i moderan i samokritičan i požrtvovan i sve.
Zašto bi sada, pobogu, netko očekivao od ovakvog Bernardića da odstupi?
Upravo razlozi zbog kojih se traži njegov odlazak razlozi su zbog kojih on to neće učiniti. Ili bolje ovako: da je svjestan svoje nesposobnosti vjerojatno ne bi bio toliko nesposoban.
Nije Bero kriv
Uglavnom, nije Bernardić kriv što je postao predsjednik SDP-a. Krivi su oni koji su ga izabrali, tako to ide u izravnoj demokraciji temeljenoj na principu "jedan član jedan glas". On je slika SDP-a.
Može li se onda očekivati da će SDP automatski biti spašen ako Bernardić ode? Pa stranka je jedva dočekala da se Milanović spakira, nakon onih ekshibicija s Klemmom i Prgometom, s kampanjskim domoljubljem i jeftinim koketiranjem s desnicom.
SDP je nakon toga iz zla otišao u gore. Ima li iz toga uopće povratka?
Je li SDP danas Davor Bernardić? Ili je to inače besprijekorna stranka kojoj se, eto, slučajno omaknuo Bernardić? Je li to stranka hrabrih i ispravnih pojedinaca koji su sada nanjušili slabost aktualnog šefa, dok su godinama trpjeli samovolju njegova prethodnika?
Nije samo Bernardić "roba s greškom", SDP je "stranka s greškom".
A tek će se vidjeti je li ta greška bio samo Davor Bernardić.