Kad se već Andrej Plenković okružio svojim prijateljima i bliskim suradnicima u Vladi, normalno je da se i njegova rodbina nekako namiri.
Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa dobilo je tri prijave za sukob interesa predsjednika Vlade: Miro Bulj prijavio je imenovanje premijerova vjenčanog kuma za veleposlanika u Londonu, a stigle su još i prijave protiv premijerove sestrične koja je imenovana za direktoricu ureda HTZ-a u Münchenu te njezina oca, ujedno Plenkovićeva ujaka, koji je ušao u Upravno vijeće Parka prirode Biokovo.
Reklo bi se, previše da bi bilo slučajno.
A takve slučajnosti postale su pravilo u hrvatskoj politici. Najednom, gotovo niotkuda, na mjesta u državnoj administraciji počinju se postavljati osobe rodbinski ili kumovski povezane s glavnim nositeljem moći.
Rodbina i kumovi
S prijateljima, kumovima i fakultetskim kolegama na političkim pozicijama vladali su i Ivo Sanader i Zoran Milanović, baš kao što njihova obrazac sada slijedi i Plenković. Tada se postavljalo pitanje jesu li to baš ljudi s najboljim referencama ili samo ljudi u koje premijeri imaju najviše povjerenja.
U svakom slučaju, politička odgovornost bila je na njima.
No s rodbinom i kumovima situacija je malo drugačija.
Izbor Plenkovićeve sestrične i ujaka u ispostavu HTZ-a i Upravni odbor parka prirode, kao i postavljanje vjenčanog kuma za veleposlanika, potencira pitanje sukoba interesa, pa i samog nepotizma.
Najbolji kandidati
Ministar turizma Gari Capelli brani se u Novom listu da slanje Nere Miličić u München nema veze s premijerom Plenkovićem, već da je njezin izbor rezultat rigoroznog postupka u biranju među stotinama kandidata. Svejedno, svatko se nakon dovršenog postupka može zapitati bi li ona bila izabrana da nije premijerova sestrična.
I kako se baš potrefilo da premijerova sestrična bude najbolja od stotina drugih kandidata.
"Zar premijerovi rođaci nemaju pravo javiti se na natječaj i, ako zadovoljavaju sve propisane kriterije, dobiti posao", pitao se Capelli u Novom listu.
Ključno je pitanje bi li taj posao dobili da nisu premijerovi rođaci.
Baš kao što se svi drugi kandidati mogu žaliti da bi oni sigurno bili izabrani samo da su slučajno bili u krvnom srodstvu s premijerom.
Ujak i kum
Slična stvar je i s Plenkovićevim ujakom Markom Raosom koji je, nakon postavljanja na drugo mjesto liste HDZ-a na lokalnim izborima u Makarskoj, sad imenovan u četveročlano Upravno vijeće Parka prirode Biokovo.
Bi li dobio tu fotelju da nije Plenkovićev ujak?
I bi li Vlado Pokaz dobio veleposlaničko mjesto u Londonu da nije Plenkovićev vjenčani kum? Ili postoji neki drugi sposobniji, ako već ne i podobniji kandidat?
U tome leži smisao sukoba interesa. U pitanjima koja dovode u sumnju izbor, proceduru, kriterije izbora. Dobar kandidat s vezom kod premijera bolji je od kandidata koji je samo dobar.
Odgovornost ne mora ležati samo kod premijera Plenkovića, već i kod onih koji provode izbor i traže način kako da se dodvore najmoćnijem političaru u Hrvatskoj. Možda će premijer taj iskaz odanosti primijetiti i kasnije honorirati.
Čak i novi statut HDZ-a piše, ne samo posinak Vladimira Šeksa, nego slučajno i nekadašnji Plenkovićem asistent iz Europskog parlamenta.
Sve ovo nabrojano više nije vijest, a kamoli senzacija.
Prava senzacija bila bi vijest da je neki premijerov kum, rođak, ujak ili prijatelj izgubio na natječaju za državnu sinekuru.