Kako je nisko pao Božo Petrov.
Prije devet mjeseci mogao je biti premijer, a njegov Most mogao je imati predsjednika Hrvatskog sabora, što je principijelno odbio jer nije dobio pristanak HDZ-a.
Onda je uletio u zagrljaj Tomislavu Karamarku i izborio "bolju polovicu" nestranačkog premijera i poziciju potpredsjednika Vlade, ali tek onog Drugog.
A sada, siroče, trebao bi biti tek jedan od četiri potpredsjednika Vlade, doduše formalno Prvi, ali ni u tome se ne krije neka prevelika sreća. Iskustvo nas uči da Prvi potpredsjednici obično među prvima odlaze: Radimir Čačić je otišao u zatvor, Tomislav Karamarko otišao je u ropotarnicu povijesti.
Pa neće se valjda Petrov igrati s takvim urokom?
Gorući problem
I tako se pozicija Bože Petrova u novoj Vladi navodno nametnula kao gorući problem u pregovorima s HDZ-om. Sve ostalo ide glatko: i 'švicarci', i HRT, i izmjene izbornog zakonodavstva... Svih sedam uvjeta koje je Most postavio uoči pregovora trebalo bi biti ispunjeno "u hodu".
Samo ne znamo što ćemo s Petrovom.
Njegova pozicija nije se postavljala kao uvjet. Očito se uzimala kao gotova stvar. Iako to nije baš tako.
Jasno je zbog čega se Petrov buni i zašto mu HDZ to radi. To nije samo rezultat izbora na kojima je Most dobio šest mandata manje, a HDZ dva više, pa je slijedom toga razmjeran i pad utjecaja Petrova u Vladi, već je to i Plenkovićev osigurač od prevelikog utjecaja Mosta u budućoj Vladi za koju je šef HDZ-a u izbornoj noći obećao da će biti stabilna.
A on je ipak vjerodostojan političar.
Vlada sigurno neće biti stabilna, ako HDZ ne umanji utjecaj Petrova.
Zvijezda dana
Petrov ni u odlazećoj Vladi nije bio Prvi potpredsjednik, niti je imao neki značajan resor, ali je makar imao nestranačkog premijera s kojim se urotio i šurovao po stanovima. Kao što je imao Tomislava Karamarka koji mu je uvijek mogao popraviti imidž. Sada bi se utopio uz HDZ-ova premijera i vjerojatno tri HDZ-ova potpredsjednika.
"Zašto bi Petrov bio atraktivan ako bi bio samo jedan od četiri potpredsjednika", upitao se danas Goranko Fižulić, i sam bivši ministar u Vladi. "Petrov je mogao biti zvijezda dana kad god je to htio".
Sada, kaže on, Most izražava bojazan da se ne želi izgubiti u Vladi HDZ-a, da bude slabiji partner kojemu prijeti eutanazija.
I koliko god bi na papiru Petrov avansirao, s pozicije drugog na mjesto Prvog potpredsjednika, u realnim okolnostima njegov bi utjecaj bio minoriziran.
Reforme ili fotelje?
Vidite, dakle, kako je Petrov nisko pao. Mogao je imati sve, a sada se grčevito bori da dobije makar nešto. Nije stoga nikakvo čudo da se Most povampirio kad je čuo da bi Krešo Beljak mogao dati potpise Plenkoviću, a ni šuljanje Milorada Pupovca oko Vlade mu nije po volji. Što više partnera, manje fotelja, to je barem jednostavno.
Čime dolazimo do ključnog pitanja u ključnoj fazi pregovora o formiranju nove Vlade: jesu li Mostu bitne reforme ili fotelje?
Pitanje, naravno, zvuči smiješno onoga trena kad je postavljeno, ali ipak je to ono u što se Petrov mjesecima zaklinje. U reforme, a ne fotelje.
Pa ako se s HDZ-om dogovorio oko plana i programa, zašto mu je onda bitno koliko će biti potpredsjednika u Vladi? Što više, to bolje, zar ne?
A ako sebe biti kao jedinog jamca provedbe tih reformi, onda je već propustio priliku da postane premijer ili da se makar izbori za mjesto predsjednika Sabora. Tada se ne bi žalio da mu Željko Reiner ili netko drugi blokira unošenje zakonskih prijedloga na dnevni red parlamenta.
I još jedno pitanje za kraj: je li možda Božo Petrov spreman zbog ovoga razvrgnuti pregovore s HDZ-om? Uskratiti mu potpise za sastavljanje Vlade? Isprovocirati, nedajbože, nove izbore?
Naravno, to je bilo retoričko pitanje.
Potpuno je logično da Petrov traži jaču prepoznatljivost u Vladi. Međutim nju uz ovakvog Plenkovića i bez onakvog Karamarka neće tako lako izboriti. Svejedno, korisno je podsjetiti se na to koji su prioriteti Bože Petrova u Vladi.
Uostalom, nije li Most u izbornoj kampanji kao slogan promovirao "Promjenu"? Sada ju je i dobio.