Radna skupina za izradu kurikuluma za hrvatski jezik nakon više od mjesec dana usklađivanja s e-savjetovanjem predala je dokument s četiri izdvojena mišljenja od šest članova. Ekspertna radna skupina to je proslijedila Ministarstvu znanosti, a ministrica Blaženka Divjak, koja više očito ne želi čekati do posljednjeg trenutka kao lani, zatražila je mišljenja vanjskih institucija te u Narodne novine poslala kurikulum koji radna skupina - nije potpisala.

Sličan bi scenarij mogao biti i s kurikulumom za povijest, unutar čije skupine traje žestok sukob oko samog kurikuluma. I gdje nas to sve opet vodi? Zašto su se uopće sastajale radne skupine? Odgovor koji smo dobili je - takva je procedura. Jasno je zašto se ministrici žuri. Kraj je siječnja, reforma za osam mjeseci ulazi u sve osnovne škole i gimnazije u Hrvatskoj, a posla je još preko glave. Izdavači su već nervozni, a gdje su još sve pripreme koje se trebaju obaviti u samim školama.

S druge strane, ako se forsira prekrajanje svega što je napravljeno tijekom projekta Cjelovite kurikularne reforme, ako se išlo u novo e-savjetovanje, ako je okupljeno više od stotinu stručnjaka u nove radne skupine, zašto im nije osigurano dovoljno vremena da zaista popeglaju kurikulume, nego se stvari rješavaju preko koljena? Primjerice, radna skupina za hrvatski jezik sastavljena je od stručnjaka, autora udžbenika, ljudi koji su itekako upoznati s problematikom. Zašto im nije ostavljeno više vremena da dovrše kurikulum?

S druge strane, stječe se dojam kako i kurikulumi služe određenim političkim strujama da u jednom od najvažnijih segmenata društva - obrazovanju - nametnu programe koji nužno nisu vrhunski, ali odgovaraju interesima tih skupina.

Reforma će, najavljuju u ministarstvu, obrazovnom sustavu otvoriti teren za napredak, za unapređivanje tehnika podučavanja, za pružanje alata nastavnicima da na suvremene načine i u sigurnome okruženju pomognu našoj djeci da nauče učiti, svladavati prepreke, pronađu svoje mjesto pod suncem. No što zasad ponovno dobivamo?

Političke bitke, kopanje ideoloških rovova umjesto da gradimo rakete. Šteta. Ovom reformom, odnosno onim što je ostalo od reformskih procesa pokrenutih još u doba ministra Željka Jovanovića, dobivamo tek natruhe onoga što bi obrazovanje, a time i naše društvo trebalo biti.