"A što ćemo s djetetom kad potrošimo tih soma eura?"
Ovim su se pitanjem prije šest mjeseci građani na društvenim mrežama izrugivali s obećanjem Tomislava Karamarka da će nova Vlada dati tisuću eura za svako novorođeno dijete.
Sada to pitanje vrijedi ozbiljno postaviti nakon što se u medijima pojavila informacija kako će Vlada četiri puta smanjiti proračunska izdvajanja za zapošljavanje kako bi namaknula sredstva za isplaćivanje osam tisuća kuna za svako novorođeno dijete.
Prema pisanju Novog lista, iznos fonda za poticanje zapošljavanja trebao bi s lanjskih 1,2 milijarde kuna pasti na samo 250 milijuna, dok bi za financiranje novorođenih beba trebalo otprilike 300 milijuna.
Razlika u sredstvima za zapošljavanje, navodi Novi list, trebala bi se nadoknaditi iz europskih fondova, s time da još nije poznato kamo će se odliti ostatak oduzetog novca. Svejedno, politička poruka je poslana.
Oduzima se od zapošljavanja i daje se za rađanje.
To se zove Proračun zaokreta.
Demografska obnova
Bilo je, naime, samo pitanje kako će nova Vlada, očito pod izrazitim utjecajem Katoličke crkve, presložiti proračunske stavke da bi pronašla sredstva za ono što ona smatra prilogom demografskoj obnovi.
Čak i da ne dođe do izravnog prelijevanja novca od zapošljavanja prema novorođenima, već sama najava ovih poteza otkriva kakvu politiku ova vlada želi voditi.
Jednokratnom financijskom pomoći, čiji iznos od "soma eura" je očito isisan iz Karamarkova prsta, Vlada želi motivirati ljude na rađanje, ali im istodobno ne osigurava financijsku pomoć pri zapošljavanju: ni samih roditelja, a sutra ni njihove djece.
Grubo rečeno, trebalo bi nas biti puno, bit ćemo nezaposleni, na lošoj zdravstvenoj skrbi, u inozemstvo nećemo ići po nove kukove nego po nove poslove, dok će HDZ takvim populističkim, dakle promašenim potezima kupovati glasove.
Umjesto da se dugoročno potiče zapošljavanje kroz koje će se onda i povećati prihodi proračuna, a slijedom toga osigurati bolja zdravstvena skrb, povećati porodiljne naknade i ostale stavke, Vlada dijeli milostinju maskiranu u nekakvu stimulaciju.
I to opet jednako svima: i bogatima i siromašnima.
Nije čak ni crni humor
Stoga ono pitanje s početka "što ćemo s djetetom kad potrošimo soma eura" ne zvuči više samo kao sarkastična doskočica, kao nekakav crni humor ili njuzbarovski naslov, već kao vrlo ozbiljno egzistencijalno pitanje pred kojim će se već sutra naći svi mladi ljudi u ovoj zemlji.
Svi oni kojima država ne želi više financijski pomagati u pronalasku posla, ali ih zato želi njihovim novcem iz državnog proračuna namamiti da zasnuju obitelj pred kojom je vrlo neizvjesna budućnost.
Osim, naravno, ako ne zgrabe tih famoznih soma eura i kupe autobusne karte za cijelu obitelj do Njemačke. Ili još dalje.