Što Plenkovićev ministar mora učiniti da dobije nogu iz Vlade?
Gabrijela Žalac sjela je u auto bez važeće vozačke dozvole i udarila 10-godišnje dijete koje je završilo u bolnici s dvostrukim prijelomom potkoljenice.
Ono što je noćna mora za svakog političara, za svakog ministra, premijera, a pogotovo njihova PR-ovca, u Hrvatskoj je postao tek običan dan u uredu.
Ministrica Žalac platila je kaznu, pustila suzu, rekla da joj je žao i posao ide dalje. Hrvatska Vlada promptno je izjavila kako "ministrica ostavku nije podnijela niti oni to očekuju", podsjećaju da se "ovakva nesreća može dogoditi svakome" i naglašavaju kako oni "ne vide nikakvu političku odgovornost ministrice".
Zaboravili su "moralnu i etičku" odgovornost, koju je spomenula predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.
No Žalac i Plenković ignoriraju svaku vrstu odgovornosti.
Visoka letvica
Ministrica je udarila dijete autom bez važeće vozačke dozvole i Vlada misli kako je dovoljno platiti kaznu. Bi li tako bilo u nekoj drugoj, normalnoj i demokratski razvijenoj zemlji? Gdje, recimo, ministri daju ostavke zbog zapošljavanja dadilja na crno, obračuna putnih troškova ili nošenja službenog mobitela na ljetovanje. Kod nas je letvica odgovornosti abnormalno visoka.
I bi li HDZ tako govorio da je nesreću izazvao neki oporbeni političar?
No glavno je pitanje što HDZ uopće podrazumijeva pod političkom odgovornošću.
Je li to odgovornost političara, pa još i vladajućeg, koji ignorira zakone, sjeda za volan bez važeće vozačke i sudjeluje u prometnoj nesreći, ponašajući se kao da je tek običan građanin?
U tom slučaju, političarima, pa još i vladajućima, mogu se tolerirati svakakve eskapade i marifetluci. Primjerice, plagiranje znanstvenih radova.
Ili se ta famozna "politička odgovornost" odnosi samo na obavljanje posla u ministarstvu?
Ako je s EU fondovima sve u redu i ako Žalac i dalje u Vladi diže ruku za Plenkovića, onda može u slobodno vrijeme raditi što hoće. Primjerice, voziti bez dozvole.
Murganić, Krstičević...
Ipak, tada se otvara pitanje što će biti s ministrima u Plenkovićevoj vladi koji nisu željeli preuzeti ni tu famoznu političku odgovornost.
Nadu Murganić premijer je nedavno branio zbog propusta u sustavu socijalne skrbi nakon tragičnog incidenta na Pagu. Ministrica navodno nije odgovorna za propuste na nižim razinama. Murganić nije ostavila djecu u rukama roditelja koji su 2017. godine osuđeni na uvjetnu kaznu zatvora s rokom kušnje od tri godine zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, te zanemarivanja i zloupotrebe djetetovih prava.
Kad se, pak, ministricu pozivalo na "političku odgovornost", ona se na to oglušila, skupa s premijerom.
Damir Krstičević kumovao je blamaži u najvećem državnom poslu s nabavkom izraelskih F16 zrakoplova. Ignorirao je upozorenja, mejlove i poruke da SAD neće dozvoliti prodaju tih aviona Hrvatskoj. Gdje je njegova politička odgovornost?
Milana Kujundžića pozivali su na političku odgovornost nakon što je u Zaprešiću mladić umro zbog nekompetentnosti sanitetske ekipe koja mu je izašla u pomoć. On je to, pogađate, odbio.
Kao i njegov predsjednik Vlade.
Što je onda, dakle, politička odgovornost po mjerilu HDZ-a?
To je nešto što HDZ izbjegava: i kad ministri osobno i vlastoručno krše zakone i sudjeluju u nesrećama, i kad ministri svaljuju krivnju na niže razine.
Ako Gabrijeli Žalac nije problem voziti bez ispravne vozačke dozvole i pritom sudjelovati u nesreći u kojoj je udarila 10-godišnje dijete, onda se doista vrijedi zapitati što joj još nije problem.
Ako sluša premijera, sve je u redu
I ako Plenkoviću nije problem kad ministrica upadne u situaciju koja u svakoj normalnoj zemlji podrazumijeva automatsku i promptnu ostavku, i kad pronalazi sva moguća opravdanja za objektivnu odgovornost ministara, onda je pitanje što ministar uopće treba učiniti da odleti iz Vlade.
Mora li se samo suprotstaviti premijeru, kao što su to učinili Mostovci?
Ili mora ući u "niskoprofilni" komplot s grupacijom koja je ogulila Agrokor za pola milijarde kuna? Ali i u tom slučaju, poput Martine Dalić, odletjet će tek kad premijeru dogori do nokata.
U svakom drugom slučaju, Plenkovićevi ministri ne daju ostavke, a još manje dobivaju otkaze.
To govori o njihovoj "moralnoj i etičkoj odgovornosti", a još više o odgovornosti prema političkoj dužnosti koju obavljaju, pišući i provodeći zakone, u ime građana i iznad građana. A govori i o bezobzirnosti premijera koji misli da zaštitom svojih ministara od njihovih kršenja zakona, grešaka, manipulacija zapravo štiti svoju Vladu.
Plenković vjeruje, potpuno krivo, da je smjenjivanje ministara zbog grešaka, afera i kršenja zakona pokazatelj slabosti. No stvar je upravo suprotna: zaštita kompromitiranih ministara slabi premijera, a njihovo smjenjivanje i izbacivanje osnažuje Vladu koja demonstrira u praksi svoju političku odgovornost.
Prema zakonima, prema dobrim običajima, prema moralu i etici, prema svojoj funkciji i prema građanima.
Od HDZ-a je to ipak previše očekivati.