Svaka naša vlada voli stvarati ovisnike o proračunskom novcu. Ustvrdila je to Sandra Švaljek još dok je bila ravnateljica Ekonomskog instituta, mnogo prije političke karijere.

Proračuni za sljedeće godine pokazuju da i Plenkovićeva vlada slijedi taj zacrtani obrazac. Daj svima pa će lakše proći i naša potrošnja, uhljebljivanje, novi auti, peglanje kartica državnih dužnosnika... Sve će se pokriti porezom i novcem koji će nam donijeti turisti.

Blagi gospodarski rast i oporavak nije Vladi poticaj da mijenja nešto dok su dobra vremena nego upravo suprotno: da ne radi ništa. I onda, kad prvi put uspori gospodarski rast u Europi, a očekuje se da će se to dogoditi krajem sljedeće godine, bit će leleka.

Ali nije niti to problem, zadužit ćemo se i pokriti rupe. Taj model veoma je uspješan za one na vlasti, tko god bio. Zemlja je u međuvremenu pala na ljestvicama konkurentnosti, pretječu nas sve tranzicijske zemlje i nevjerojatno je da ćemo, možda već za godinu ili dvije, postati najsiromašnija članica EU.

A potrošnja države samo raste. Obećanih poreznih rasterećenja poput nižeg PDV-a barem na hranu nema. Nema ni obećanih reformi poput javne uprave, nema teritorijalnog preustroja, olakšanja poslovanja poduzetnicima. Neka sve ide dok može, a kad ponovno dođe kriza, o tome će razmišljati netko drugi. Ironično je da to sve znaju i naši vlastodršci.

Najbolji primjer je Martina Dalić, koja je ranije otišla iz HDZ-a tvrdeći da ne može ostati u stranci koja ne provodi nikakve reforme. Imala je i svoje prijedloge za javnu upravu, ali otkad je ponovno imenovana u Vladu, ništa više ne spominje. Svjestan je toga i Zdravko Marić, ali se tješi da radi što može i da balansira između politike i struke. Dok se oni tješe u svojim foteljama, sve više Hrvata tješi se odlaskom iz zemlje.