"Svi ste vi moji!", povikala je Kolinda Grabar Kitarović u svom pobjedničkom govoru.
A onda prvo otišla u posjet braniteljima koji već mjesecima vode rat protiv "Jugoslavena", šire mržnju, prijete rušenjem Vlade, upadom u Banske dvore, progonom unutarnjih i vanjskih neprijatelja, prozivanjem izdajica i lovom na vještice.
To je zajedništvo po mjeri HDZ-a.
U predizbornoj kampanji, ne samo ovoj nego i svim prethodnim, HDZ dijeli društvo na podobne i nepodobne, a kad se na takvoj podjeli dokopa vlasti, onda velikodušno poziva na zajedništvo.
Na ono što bi se kolokvijalno moglo nazvati "totalitarnim zajedništvom". Kad nisi uz nas, onda si protiv nas.
Dvije kolone
Isti model vidjeli smo proteklih godina na primjeru dvije vukovarske kolone. Prava kolona bila je samo ona u kojoj su bili Karamarko i HDZ. Samo ta kolona je "hrvatska, domoljubna, ispravna, podobna". Ona druga kolona u kojoj je bio državni vrh zajedno s ostalim strankama, manjinama, pa i generalima i braniteljima, proglašena je "antihrvatskom, jugofilskom, nepodobnom".
Isto smo vidjeli i na prvim europskim izborima kad je Ruža Tomašić s liste HDZ-a u kampanji podijelila hrvatsko društvo na "Hrvate i strance". "Stranci" su, naravno, svi oni koji se ne slažu s njezinom i s politikom HDZ-a na čijoj listi je osvojila najviše glasova.
Kolinda Grabar Kitarović nije se ni u jednom trenutku ogradila od takvih poruka i takve politike njezine stranke.
Dapače, puštala je HDZ da na takvim porukama vodi njezinu kampanju, dok se ona sama držala centra i koketirala s liberalnim biračima. Pravila se kao da nema nikakve veze s progonom "jugogamadi".
A onda, čim je tijesno pobijedila na izborima, prvo što je napravila bilo je izražavanje zahvalnosti onima koji su za nju vodili kampanju protiv "Jugoslavena".
Tako se u predizbornoj, ali i postizbornoj atmosferi podjela, svima dalo jasno do znanja koja opcija je pobijedila. Koja simbolična "kolona" je osvojila vlast. I tko će se sad moći i dalje smatrati "strancem" u svojoj zemlji.
Grabar Kitarović ničime još nije dala do znanja da joj je doista stalo do zajedništva, ili bolje rečeno pomirenja. Ili makar do ukidanja tih podjela.
Nakon Šešelja, Kolinda
Ne samo da je išla prvo pozdraviti one koji dižu hajku na jugoslavenske vještice, nego je u nizu medijskih nastupa odabrala i lokalnu televizijsku emisiju u kojoj je u predizbornoj kampanji nastupio i Vojislav Šešelj, spominjući Josipovićeva oca i njegovu navodnu ulogu u ubojstvima u Hercegovini nakon Drugog svjetskog rata.
Da bi potom Zorana Milanovića, premijera koji je netaktično i po mnogima nepristojno popljuvao njezinu kampanju kao "sektašku", a HDZ nazvao "hajdučijom", kritizirala zbog "retorike o plašenju naroda".
Ali o retorici onih koji su za nju vodili kampanju, kao i onih koji su - poput alkoholiziranog Božidara Alića - izravno u programu HTV-a slavili pobjedu nad "udbašima, srbofilima i četnicima", Kitarović još nije ni zucnula.
Jer, ta retorika joj je išla u prilog. To je retorika njezine stranke, retorika njezina stranačkog šefa, retorika njezine "kolone".
A onoga tko se pobuni protiv te rušiteljske retorike optužuje se da "plaši narod".
Kolona ide dalje
Izabrana predsjednica Kitarović želi se predstaviti kao integrativni faktor, kao ona koja ruši barijere i ukida podjele. Obuzeo ju je populizam na tragu Evite Peron. Ali u stvarnosti, njezina borbena kolona, zajedno s Karamarkom, braniteljima, generalima, biskupima, "čistim" Hrvatima ide dalje, a poziv na zajedništvo vrijedi samo za one koji su spremni iskoračiti na njezinu stranu.
Poklič "Svi ste vi moji" stoga još uvijek zvuči više kao prijetnja, nego kao poziv na postizborno pomirenje.