Nakon mjeseci u kojima se sumnjalo da ga podređeni štite od istine, jasno je, poslije šokantne ukrajinske protuofenzive u oblasti Harkiva sredinom rujna, da Putin sad razumije kako je Rusija na putu da izgubi rat. On je, u skladu s tim, donio vrlo riskantne odluke u nadi da može promijeniti sudbinu Rusije na bojnom polju. Očito računa da slanje loše pripremljenih vojnika, čak i ako žele služiti samo kao topovsko meso, može kratkoročno pojačati i stabilizirati rusku obranu u istočnoj i južnoj Ukrajini i pomoći da s vremenom ravnoteža prevagne u korist Rusije. U međuvremenu, njegovo brutalno upozorenje o nukleranom oružju osmišljeno je kako bi povećalo uloge i odvratilo Zapad od nastavka opskrbljivanja Ukrajine naprednim naoružanjem. Očita sabotaža plinovoda Sjeverni tok također je taktika zastrašivanja usmjerena na Europu. Ono što je Putin učinio doista je ozbiljno kockanje. On prije svega riskira unutarnju stabilnost Rusije, kao i potporu naroda njegovu režimu. Do sada je fikcija da Rusija nije bila u ratu nego da je samo sudjelovala u “posebnoj vojnoj operaciji” trebala uvjeriti ruski narod kako njihov mir neće biti poremećen i da se od njihovih mladića neće tražiti bolne žrtve. Velike žrtve, u nekim izvješćima kažu i do 80.000 ubijenih ili ranjenih, nisu imale veći utjecaj unutar Rusije, vjerojatno zato što se Kremlj pobrinuo da nacionalne manjine iz dalekih dijelova podnesu najveći teret borbi. Ali Putin više ne može skrivati lošu učinkovitost ruske vojske i niz poniženja na bojnom polju koje je pretrpjela. Nema izbora nego pozvati goleme rezerve ljudstva koje Rusija posjeduje kako bi promijenio tijek rata. Zapravo, u Rusiji se vjeruje da mobilizacija koja je u tijeku nije “djelomična” i da može obuhvatiti do milijun ljudi, niti je ograničena na rezerviste s prethodnom vojnom službom.