izbor je tu prilično jasan: ili riječ, ili sudioništvo. Ono što Crkvu razara nije grijeh pojedinca nego tišina institucije. Jer ako i papa šuti, tko još ima pravo govoriti, piše u kolumni za Express teolog Dalibor Milas
Vidi originalni članak
Ako malo dublje zavirimo u povijest Crkve (i kršćanstva), brzo ćemo uvidjeti da evanđelje nisu najviše ugrožavale hereze nego – tišina. I to ne kontemplativna tišina pustinje ili klauzure nego ona koja pada između dvaju dokumenata, dvaju pontifikata ili dvaju slučajeva zlostavljanja. Tišina koja ne izvire iz poniznosti nego iz kalkulacije. Takva tišina ne piše knjige, ali itekako oblikuje mentalitete i tiho reprogramira Crkvu. S vremenom shvatiš: ne treba se bojati istine nego onih koji šute kad je treba izreći.