Premijer Tihomir Orešković sigurno će sljedeći tjedan opet zahvaliti svim članovima Vlade na trudu koji su uložili u Reformski plan koji će tada predstaviti. Bit će zadovoljan jer 2014. i 2015. uopće nije bio u Hrvatskoj.

I Tomislav Karamarko će biti zadovoljan je se 2014. bavio obilaženjem terena, a ne ekonomijom. Potpredsjednik Božo Petrov sigurno će reći da je ovo dobar put i da su već sad odradili veliki posao. On je 2014. brinuo o malom Metkoviću i nije sanjao da će biti potpredsjednik.

Tri čelna čovjeka zato će potpuno prešutjeti da je plan koji predstavljaju u većem dijelu upravo ono što piše u zadnje dvije godine u tvz. Planu konvergencije (približavanja). Iza tog suhoparnog naziva krije se ono što je i prošla vlada slala Europskoj komisiji kako bi izbjegla packe. Od novih “reformi” tu će jedino biti poskupljenje dopunskog osiguranja, participacije te pet godina ranije uvođenje ranijeg roka za rad do 67 godine. Porez na nekretnine, ujednačavanje plaća u državnoj upravi, ukidanje agencija, smanjenje parafiskalnih nameta, upravljanje javnim poduzećima, prodaja imovine koja nije strateška – sve je to već bilo obećano EU, a dio je neproveden. Prepisivanje dokazuje da iako su i Most i HDZ obećavali svoje reforme, očito su i oni došli nepripremljeni i oslanjaju se na ono što su prethodnici obećali. Danas se vjerojatno i ne sjećaju što su jedni drugima pisali tijekom pregovora i za što su se zalagali. Drugo, većinu toga je HDZ napadao u oporbi, a sad gura, dok SDP koji je to gurao sad govori o siromašenju građana, pa to dokazuje uvijek veliku dozu licemjerja domaće politike.

Ako izuzmemo lanjsko predizborno povećanje plaća provedeno na račun gradova i općina, sve dosadašnje reforme su na kraju išle preko leđa građana. Plan nove Vlade upućuje na nastavak iste politike. Bolnije mjere sad za bolje sutra svih nas.

Tako bi se mogla opisati politika i jednih i drugih. Samo što mjere uvijek stižu, a bolje sutra, niže poreze i bolji život još čekamo.