U redu, uvijek postoji mogućnost da Milan Bandić nije znao da je ono na bedžu bila Titova slika. Jednostavno ga nije prepoznao. Učinio mu se poznatim, ali nije baš bio siguran. Ali opet, nije ni CIA baš bila na čistu.
Pa ipak, ne može se reći da Bandić ne zna baš ništa o Titu.
Recimo, nedavno je u intervjuu za Gloriju izjavio da je njegova supruga "najpametnija na svijetu: ne radi ništa, a živi k'o Tito". Ne bi valjda time želio uvrijediti ženu svog života?
A prije ravno šest godina, u kampanji za predsjednika SDP-a, na pitanje novinara HTV-a "Tito ili Tuđman?", odgovorio je kako se to od njega i očekuje: "Obojica su velike povijesne ličnosti".
Nije onda jasno zašto se gradonačelnik Zagreba danas na sjednici Gradske skupštine križao i zaklinjao "U ime Oca, i Sina i Duha svetoga" da nije nosio Titov bedž na antifašističkoj proslavi na Bundeku.
Ali opet, to nije nikakvo iznenađenje.
"Nisam nosio nikakav lik i bedž Josipa Broza Tita. Nisam niti petokraku", branio se Bandić pred HDZ-ovcima koji su ga pozvali da ispriča što je nosio Titov bedž i što je bio na skupu na kojem su bile "petokrake pod kojom su zaklani brojni Zagrepčani".
Sve objavljene fotografije nazvao je fotomontažom. Čak i televizijsku snimku iz Dnevnika HTV-a na kojoj Bandić daje izjavu, a Titova glava mu se klima na reveru. "Što znači biti antifašist", pitao se tada Bandić, malo prokontao, pa nastavio dok mu je Titova glava s odobravanjem kimala: "Zato što to znači biti slobodan".
Upravo zato je Bandić bio slobodan zanijekati Tita u Skupštini, bio je slobodan odijeliti antifašizam od vođe antifašističkog pokreta, a bio je slobodan i zaprijetiti HDZ-ovcima sudskom tužbom zbog klevete.
Uglavnom, da nema Bandića, trebalo bi ga izmisliti.
Kao što je on spreman prekrižiti se i izmisliti da nije nosio Tita na reveru. Tita koji je bio velika povijesna ličnost. Tita čiji trg još stoji u njegovu gradu. Tita kojeg ima kod kuće. Tita pod čijom je slikom ušao u SDP.
Ali ovo je neki drugi Bandić.
Ne onaj koji je bio na Bundeku na proslavi antifašizma, već onaj koji se križao u Gradskoj skupštini.
Kao što je jedan Bandić stvarao Zagrebački holding, a drugi Bandić ga sada rastura. Jedan je zapošljavao po partijskim, prijateljskim, političkim, kumskim vezama, a drugi otpušta sve koji su tako zaposleni. A jedan Bandić je financijski upropastio Zagreb, dok ga onaj drugi spašava od besparice.
Prvo u ime Partije, a zatim u ime Oca, Sina i Duha svetoga.
Sve ide, sve je moguće. Ako je mogao Stipe Mesić pred neprijateljskom publikom govoriti da su "Hrvati dvaput pobijedili u Drugom svjetskom ratu", a onda se na Bundeku promovirati kao antifašistička uzdanica, onda može i Bandić doći na antifašističku proslavu, a tri dana kasnije se prekrižiti i reći da nije nosio lik vođe antifašističkog pokreta na sakou.
Ali opet, postoji mogućnost da on doista nije prepoznao Tita.
Kao što HDZ ne zna čiji je Franjo Tuđman bio general.