Darko Horvat gleda na to kao na "šalu". Milijan Brkić govori o "maškaranju, humoru i satiri". Miro Kovač spominje "karnevalsku satiru".
Vodeći HDZ-ovci pomno su birali riječi kojima su opravdavali spaljivanje lutki gayeva u Imotskom, kao i na vješanje migranata na karnevalima u Hrvatskoj.
Spominjali su čak i "umjetničku slobodu" organizatora koji je stajao iza spaljivanja lutki gay udomiteljskog para, a koji je na Facebooku pozirao uz kukasti križ.
Na "slobodu govora" pozvao se zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić koji je sam podnio pedesetak sudskih tužbi protiv medija. A Miro Kovač poručio je da se "nastavlja boriti za toleranciju i protiv mentalnog komunizma". "Svi trebamo naučiti biti tolerantniji", napisao je Kovač na Facebooku.
Svi osim onih koji pale gayeve, vješaju migrante i bacaju na lomaču lutke Srba.
Pale lomače
No prema netolerantnima HDZ je naročito tolerantan. Jer Brkić, Kovač i ekipa vjeruju kako je upravo to njihovo političko leglo, da je upravo to glasačko tijelo kojemu se trebaju dodvoravati.
Ljudima koji pale lomače i slikaju se s kukastim križevima.
Nitko od njih nema hrabrosti jasno osuditi takva djela, već traže za njih opravdanja ili izmišljaju lažnu ravnotežu.
Pa tako Brkić kukastom križu imotskog autora gay lomače suprotstavlja "zastavu bivše države" na izložbi u Rijeci, kao da je legitimitet nacističkog simbola jednak legitimitetu simbola države iz koje je Hrvatska povukla svoj državnički legitimitet i suverenitet.
A Miro Kovač paljenje gay lutaka uspoređuje s tjednikom Novosti koje su se, piše on, "izrugivale poginulim hrvatskim braniteljima, Katoličkoj crkvi u Hrvata, općenito tradicionalnim hrvatskim vrijednostima".
Kao da je isto s pozicije većine iživljavati se nad društvenim manjinama, poput gayeva i Srba, i s pozicije manjine medijski se rugati ikonama države i nacionalne većine. Jedno je nasilje i linč, drugo je drskost, a u postojećim okolnostima i hrabrost.
Poziv na linč
Kovač se čak prigodno prisjetio "vremena jednoumlja i verbalnog delikta", kao da zatvaranje osobe koja se usudila kritizirati Franju Tuđmana nije verbalni delikt. I kao da zatvaranje usta manjinama i kritičarima svega onoga što se proglašava domovinskim "svetinjama" nije glavno obilježje "jednoumlja".
To je upravo onaj "mentalni komunizam" na kojeg je Kovač tako osjetljiv.
Kako je Kovaču uopće palo na pamet izjednačiti paljenje gayeva s kritiziranjem političke dogme o Domovinskom ratu?
Jedno je poziv na linč i govor mržnje, drugo je kritika i satira.
Ali to je današnji HDZ. To su ljudi koji bi željeli preuzeti HDZ.
Podilazi najgorima
Ministar Horvat nema hrabrosti osuditi paljenje gay lutaka, dok Brkić i Kovač zalijevaju lomaču kantama benzina. Ako sada palimo gay lutke, sutra možda možemo nešto slično raditi i pravim gayevima.
Uglavnom, HDZ ponovno govori ono za što misli da će se njihovim biračima - i to najgorima - svidjeti.
Jer, birači sada odgajaju njih, nakon što je HDZ trideset godina odgajao takve birače. To je zatvoreni krug: HDZ je stvorio masu kojoj se sada ne usudi oduprijeti. HDZ podilazi najgorim motivima i najnižim strastima, umjesto da se protiv njih bori.
To je sada postalo "samoispunjavajuće proročanstvo". HDZ je kreirao nešto čime sada opravdava svoju slabost, oportunizam i kukavičluk.
Mentalni komunizam
I umjesto da budu bolji, često se trude biti gori od onih kojima se dodvoravaju. Pa podgrijavaju mržnju, netrpeljivost, diskriminaciju, čak i njima tako omiljeni "mentalni komunizam".
HDZ-ov gradonačelnik vodi grad koji je u dvadeset godina izgubio više od polovice stanovništva, a taj grad sada se naslađuje na paljenju lomače za gayeve i poziranje uz kukaste križeve.
Ne mogu ljudima dati kruha, pa im nude igre, uz benzin i šibice. I žrtvene jarce. Nekad su to Srbi, nekad gayevi, nekad migranti, nekad "komunisti".
Ali nikad HDZ-ovci koji drmaju državom ogrezlom u korupciju, kriminal, mržnju i nasilje. To je njihovo pogonsko gorivo.