Uzbudljivo je bilo gledati Ivu Sanadera kako se godinama koprca u sustavu kojeg je sam stvorio.
Kako se žali na politiku koja koristi pravosuđe da bi se obračunala s njim, kako optužuje pravosuđe da se uortačilo s medijima kako bi mu unaprijed pisalo presude, kako se žali na suce koje je sam promovirao...
Sanader je u postupku obrane zauzeo poziciju žrtve istog onog sistema kojeg je njegovao, hranio i njime se služio dok je čvrsto držao uzde vlasti. Dok se obračunavao s protivnicima i stranačkim disidentima, dok je postavljao suce, dirigirao glavnim medijima, dogovarao se s glavnim državnim odvjetnikom.
Čim je ispustio uzde, sustav ga je pogazio.
Sada gledamo Ivicu Todorića kako poseže za sličnim obrascem.
Vapaj u pomoć
Nekada najmoćniji tajkun pozvao je u svojem blogu "nadležne institucije u Republici Hrvatskoj da u okviru svojih ovlasti ispitaju postupanje državnih dužnosnika i s njima povezanih osoba", a sve zbog toga što su "u rušenju Agrokora prekršile nekoliko zakona RH".
Todorić se, dakle, obraća istim onim institucijama koje su godinama tolerirale optužbe za njegovo kršenje zakona. A protiv državnih dužnosnika koji su u svim Vladama (pa i u ovoj) s njim surađivale, za njega radile, uporno ga štitile ili mu pomagale.
A sve kako bi se zataškale afere koje su ga godinama pratile.
Da smo zločesti i zlonamjerni, rekli bismo "sve se vraća, sve se plaća".
Sveta krava
Todorić je, kao i Sanader prije njega, postao žrtva istog onog sustava u kojem je on godinama bio "sveta krava". Dok je kontrolirao guvernere Hrvatske narodne banke, razne državne agencije, ministre i premijere, dok je pritiskao medije, šurovao s gradonačelnicima, uživao zaštitu pravosuđa.
Ili se koristio okretanjem glave nadležnih institucija koje sada baš on poziva da obrate pažnju.
Kao što su ga štitile ranije, trebale bi ga štititi i sada. I onda kad su ga prozivali da krši zakone i sada kad upozorava na kršenje zakona.
Institucije koje su promatrale kako Todorić uživa zaštitu politike i sustava, sada bi trebale početi poštivati zakon i štititi Todorića od tog istog sustava s kojim je šurovao.
S kojim je nedavno dijelio čokoladice na ponoćnim sastancima. U kojem je imao svoje ministre. I koji je iz Vlade na brzaka izbacio stranku nakon što su njezini čelnici podnosili kaznene prijave i javno prijetili njegovim uhićenjem..
Novi moćnici
Ali te institucije kojima se Todorić obraća i dalje su dio sustava kakvim se Todorić služio i rade onako kako je Todorić navikao. Dakle, u sprezi s vlasti, s politikom, sa centrima moći. S novim moćnicima koji bi trebali zamijeniti one stare.
Otkud zapravo Todoriću, kao i Sanaderu, povjerenje da bi tako zatrovani i kompromitirani sustav mogao odjednom profunkcionirati, postati neovisan i početi raditi po zakonima, ako je godinama radio selekciju?
Osim ako i Todorić, kao i Sanader, ne računa s tim da će u tako razrovanom sustavu pronaći rupe koje će mu omogućiti da izbjegne procesuiranje, kao što je bivšem premijeru uspjelo srušiti sve pravomoćne presude zbog kršenja procedure.
U ovom obračunu tajkuna koji se navodno nalazi pred uhićenjem i Vlade koju optužuje da je kršila zakon u preuzimanju Agrokora nema pozitivaca. Nema dobrih momaka. I javnosti je teško ikome od njih vjerovati.
Gazdi iza leđa
Todorić vjerojatno ima dobrih razloga izlaziti s optužbama protiv Martine Dalić i Ante Ramljaka, sumnjati u motive i izvedbu Lexa Agrokor i preuzimanje Agrokora u interesu nekih drugih osoba i kompanija.
Ali opet, radi se o politici koja je njemu godinama omogućavala da na isti način dolazi do tvrtki, da preuzima najbolje kompanije ili propale tvrtke uz obilne državne poticaje. Da vodi fiskalnu i monetarnu politiku u njegovu interesu, da deset godina izbjegava porezne kontrole, da lažira bilance i tome slično.
Ta politika sada na isti način radi Todoriću iza leđa.
I to se onda doista, kako jučer reče Vlaho Orepić, svodi na "obiteljsku svađu". Gdje se oni koji su jučer "dijelili čokoladice" sada svađaju oko "bombona".
A pritom ovdje nipošto ne treba zaboraviti ni SDP pod čijom je stražom Todorić također uživao status zaštićene biljke.
I tako, umjesto da propast Agrokora, kao dugo godina neuralgične točke ovog prilično bolesnog državnog i društvenog organizma, posluži kao prilika da se raščisti nered i učvrste institucije, mi smo prisiljeni gledati optužbe za kršenje zakona ili pak pisanje sumnjivih i loših zakona.
Iz jedne nesreće srljamo u drugu. Jedan problem sanira se novim problemom. Idemo iz lošeg u gore.
A račun će, po običaju, opet sjesti na naš konto.