Da su Hrvatska i Malta igrali bez trenera, kao djeca na livadi, ili na školskom, do 6, vjerujem da bi Hrvatska pobijedila 6-0 ili 6-1. Da se Bog malo spusti na Zemlju i Malti da najboljeg trenera na svijetu, vjerujem da bi bilo 6-2 za Hrvatsku. Tolika je razlika u klasi. Sad, u varijanti s dva trenera, super je što ne znamo i nećemo znati do koje bi minute navijači šizili da Modrić nije zabio.

Ima taj štos, kome bi dao da puca penal za tvoj život, kome da šutira tricu... Penal bih i sad dao Prosinečkom, za tricu ima više kandidata, a da moj život ovisi o prolasku skupine u ovim kvalifikacijama repku bih dao Ćiri Blaževiću, ili nekom vrlo sličnom Ćiri. Nitko se uspjehu s puta nije znao skloniti kao Ćiro, nitko se nije znao tako izdići uzdižući druge u nebesa, kao Ćiro Blažević.

Na glavu da se postaviš, koliko god želio biti politički i svakako korektan, Modrić je veći od Kovača, i Mandžukić je veći od Kovača, a nisu jedini. Da mi život ovisi o repki u ovim kvalifikacijama, za trenera bih odabrao Ćiru zato što je on ekspert za suradnju s ljudima koji su veći od njega. Ma, zilijun tekstova je napisano o okupljanjima Bobanove, Šukerove, Šticine... generacije, koja su nalikovala na ekskurzije, što je doista jedan od razloga da su oni u repki davali više nego u klubovima.

Ćiro im je dao što god žele. Valjda im je samo jedan jedini put, a i to u korist momčadi, učinio nešto nažao, promijenio je hotel, rekavši da će u novom ipak malo teže ostvariti neke potrebe. Kuži se koje. I, što god sinovi o Ćiri govorili, a off the record bilo je tu svakakvih izjava, koliko ih znam, svi bi oni krvi za Ćiru dali. Moja je teza da se svi razlozi zašto bi Ćirina momčad sve dala za svog trenera daju svesti na - zato što je on u mladosti htio biti Šuker, ili Boban, ali nakon što to nije uspio na travi nikad nije poželio biti Šuker na klupi.

Stvarno je znao s njima. Vozio je Ćiro ‘98. jurilice za pubertetlije, ali na klupi nije bio pubertetlija.

Nisu ovo Bilićeva vremena, opet su Ćirina, samo je prezime Kovač.