Prvi predsjednik HDZ-a bio je bivši komunist, baš kao i prvi predsjednik SDP-a.
Nakon smrti prvog predsjednika HDZ je izabrao diplomata, nešto kasnije to je učinio i SDP.
Zatim je HDZ izabrao za predsjednika bivšeg policajca, a sada se to sprema učiniti i SDP.
Iako se u utrku za nasljednika Zorana Milanovića uključio se i jedan diplomat, po uzoru na sadašnjeg predsjednika HDZ-a.
Zgodna podudarnost, zar ne? Ili tek bizarnost?
U svakom slučaju, nakon najavljenog odlaska Zorana Milanovića sa čela SDP nakon unutarstranačkih izbora, stranka se našla pred dilemom koju prolaze sve stranke, još teže nakon desetgodišnje vladavine: želi li na svoje čelo postaviti osobu sličnu Milanoviću ili potpuno drugačiju od Milanovića?
Ili, s druge strane, želi li izabrati osobu sličnu Andreju Plenkoviću ili totalno različitu od njega?
U ovome trenutku nije baš previše razvidno u koju od tih kategorija spadaju Ranko Ostojić i Tonino Picula, dužnosnici stranke koji su ovoga tjedna prvi "kukuriknuli" da će biti kandidati za Milanovićeva nasljednika.
Policajac ili diplomat?
Ranko Ostojić je bivši šef policije, baš kao što je to bio i Tomislav Karamarko. Tonino Picula je bivši šef diplomacije i eurozastupnik, baš kao što je to i Andrej Plenković, ali i Zoran Milanović.
Ostojić je navodno milanovićevski energičan i direktan, Picula je navodno plenkovićevski (i račanovski) odmjeren i staložen.
Želi li SDP novog Milanovića ili drugog Plenkovića?
Prije deset godina SDP je birao za svog predsjednika mladog Milanovića jer je članstvo smatralo da će u njemu dobiti kvalitetan odgovor na energičnog Sanadera. Pa neki i dalje misle da su ga dobili.
U HDZ-u su nakon proljetnog debakla i čeverogodišnje huškačke politike tražili suprotnost Tomislavu Karamarku i dobili su ga u Plenkoviću. Zahvaljujući tome, dobili su izbore.
SDP će nakon prošlotjednog debakla i desetogodišnje gubitničke politike Milanovića (jedna pobjeda na parlamentarnih izborima iz četiri pokušaja, plus nebrojeni porazi na lokalnim i europskim izborima) morati odlučiti želi li birati njegovu kopiju ili suštu suprotnost.
U koju kategoriju spadaju Ranko Ostojić i Tonino Picula?
Izgubio od Keruma
Prije sedam godina Ostojić je izgubio izbore za gradonačelnika Splita od Željka Keruma, kojeg je u kampanji nazvao "poglavicom Bijeli Prah" zbog čega je završio na sudu. Dakle, već tu je ispunio preduvjete za Milanovićeva nasljednika. Vrijeđao je i izgubio od goreg od sebe.
Godinu dana je puštao šatoraše da teroriziraju čitavu Hrvatsku na Savskoj cesti, ali se zato na Facebooku često u sitne sate obračunavao sa svojim protivnicima, pa i novinarima.
Na njega je, smatraju neki, Milanović ciljao kad je na oproštajnoj presici izjavio kako SDP-u treba "jak i energičan lider". Reklo bi se, fajter.
Vječiti kandidat
U tu kategoriju, po mišljenju mnogih, ne spada Tonino Picula, bivši ministar vanjskih poslova u Račanovoj vladi koji je, za razliku od Ostojića, pobijedio na lokalnim izborima, ali je već nakon jednog mandata izgubio mjesto gradonačelnika Velike Gorice jer se otkrilo da ne živi u gradu kojim upravlja.
Već se godinama zaziva njegova kandidatura za predsjednika SDP-a, ali on je očito čekao da se Milanović prvo sam makne, radije nego da se mora protiv njega boriti. Jer, jednom se već borio, i to na prvim izborima 2006. kad je Milanović došao na čelo stranke.
Neki tvrde da je upravo Piculina kandidatura omogućila Milanovićevu pobjedu jer je raspršila glasove ostalih suparnika, a Picula je kasnije jedini od svih koji su se ikada kandidirali protiv stranačkog šefa politički preživio u SDP-u.
Tko je onda od njih Milanovićeva suprotnost ili njegova unaprijeđena verzija?
Suprotnost bi bila energična žena u stranci u kojoj su žene gotovo marginalizirane, sa čime bi se svakako složila Aleksandra Kolarić.
No pitanje je što SDP-u treba? Smirivanje strasti ili davanje gasa? Konstruktivan pristup ili žestoki obračuni?
Treba li udariti kontru Plenkoviću ili se protiv HDZ-a boriti njegovim oružjem?
SDP volio Zokija
Na to pitanje je teško dati odgovor, s obzirom da je Milanović pet puta pobjeđivao u stranci, iako je u deset godina samo jednom pobijedio na izborima za Sabor.
Nema malo onih koji i dalje smatraju da je Milanović bio ono najbolje što SDP ima, ali Milanović se filtriranjem kadrova u deset godina pobrinuo da to upravo tako bude. Htio je biti najbolji u stranci, pa makar ta stranka bila neuspješnija od najgoreg HDZ-a.
Zbog toga će izbori za novog predsjednika SDP-a uvelike odrediti sudbinu ne samo te stranke, nego i političke scene u cjelini, a naročito ljevice i socijaldemokracije. Može se dogoditi provjetravanje i osvježivanje, a može se nastaviti i propadanje na Milanovićevu tragu.
Ipak, za njegove kritičare utješno je što je bivši predsjednik SDP-a dovoljno snizio kriterije (skupa s brojem mjesta u Saboru) da očekivanja od njegovih nasljednika ipak neće biti prevelika.
Tko zna bi li to oni mogli podnijeti.