Goran Marić podnio je ostavku. Opet.
Ali ovoga puta zaozbiljno.
Prije tri godine, na samom začetku Plenkovićeve vlade, Marić je zaprijetio podnošenjem ostavke na mjesto ministra bez portfelja, samo kako bi se izborio za vlastito ministarstvo, ono izmišljeno ministarstvo državne imovine.
Danas je ponovno podnio ostavku, ali ovoga puta zato što je "radio pod strašnim pritiskom". "Postao sam meta", reče Marić, potpisujući svoj zadnji ugovor kao ministar.
"Nisam u stanju prihvatiti neviđeni udar na sebe i svoju obitelj", reče on, najavljujući aktiviranje svog mandata u Hrvatskom saboru.
I tako, ministar koji se pod svaku cijenu uspio ugurati u Vladu sada je prisiljen iz nje pobjeći.
Ministar koji je u Vladu ušao kao svojevrsni "korektiv" i moralna vertikala, nekakav nadzornik kolega ministara koji pod njegovim "okom sokolovim" ne bi uspijevali raditi svakakve marifetluke, sada odlazi pod pritiskom vlastitih afera s kućama, zemljištima, stanovima, svećenicima, poduzetnicima...
Ministar državne imovine morao je otići zbog vlastite imovine.
Meta Uskoka
I pritom nije mogao otići zajedno s Lovrom Kuščevićem. Radije je pričekao da vidi kako se razvija njegova situacija, pa kad je slobodnim sudačkim uvjerenjem procijenio da je ona doista nezavidna, zahvalio se na funkciji.
Jer ne želi više biti "meta". Marić misli da je postao meta medija, ali on je postao meta vlastitih postupaka i aranžmana koje se vuku već godinama.
I ono najvažnije, postao je meta Uskoka.
Uglavnom, došli smo do neviđene situacije da svaki tjedan iz Vlade ode po ministar jedan.
Odlaze na kapaljku pred teretom afera, prijetnjom Uskoka, javnim sramoćenjem, pod pritiskom saborskog izglasavanja nepovjerenja i pod premijerovim najavama o rekonstrukciji Vlade.
Ili odlaze u vlastitom aranžmanu.
Rafalne smjene
Zanimljivo je to: Plenković nije želio smjenjivati ministre jednog po jednog kako su afere izlazile u javnost, a sada ih gubi jednog po jednog prije nego što se ostvare najave o rekonstrukciji i on ih uspije smaknuti na gomili.
Ovo je već postala smijurija koja dodatno potencira besmisao Plenkovićeva mandata i dokazuje uzaludnost njegove ekipe u Banskim dvorima.
Toliko kompromitiranih ministara zrelih za smjenu nije imao ni Ivo Sanader. A sve to prije nego što se uopće došlo do onih nekompetentnih. A takvih nije bilo u nekoliko zadnjih Vlada stavljenih na hrpu.
Čime se onda ova Vlada bavi?
Otpuštanjem ministara, spašavanjem ministara, izmišljanjem novih ministara. Kadroviranje je postala Plenkovićeva temeljna aktivnost, pa i misija.
Tko se bavi vođenjem države i popravljanjem države?
Onaj tko stigne.
A onaj zadnji ugasit će svjetlo.
Vjerojatno nesmjenjivi Zdravko Marić.
Slijepi putnik
Što je najbolje, za Goranom Marićem nitko neće plakati jer on u toj Vladi zapravo nije bio ni potreban. Bio je slijepi putnik koji je tamo trošio dragocjeno vrijeme. Niti je pazio na kolege, niti je pazio na svoj resor, a vidi se da i nije previše pazio ni na svoje afere.
Postavlja se, stoga, pitanje kakvog sve ovo ima smisla kad ministri rafalno odlaze, mnogi još čekaju na odlazak, a sve je manji popis onih čija smjena se ne traži ili koji u smjeni ne raže uzmak od afera i Uskoka.
I ono najbolje: tko će se više od HDZ-ovaca, ali i drugih, usuditi kročiti u Vladu gdje je samo pitanje vremena kad će morati iz nje otići pod pritiskom afera, skandala ili naprosto medijskog pritiska?
Ili će se skrivati da ih nitko ne primijeti ili neće ništa raditi da ne bi nešto pogriješili.
Goran Marić želio je svojom ostavkom zaštititi svoju obitelj.
Ostavka čitave Vlade najbolje bi zaštitila čitavu Hrvatsku.