Dvanaest godina je prošlo, a uspomene su i dalje žive. Uspomene na posljednji ples elite u Maksimiru i priču koja je završila na dnu skupine. Iza Manchester Uniteda, Marseillea i Sturma. Osvaldo Ardiles bio je na klupi, onaj tip kojem je i Robert Prosinečki bio samo jedan od igrača, Zlatko Canjuga šepurio se u svečanoj loži, a Maksimir je bio pun.

U međuvremenu su se mijenjali igrači, svakakvi, od Carlosa i Suareza do Modrića i Eduarda. Stadion je propadao, generacije ispadale na najbizarnije načine, treneri se vrtjeli kao na tvorničkoj vrpci. I nitko nije mogao ponoviti velikog igrača i malog trenera Ardilesa, genijalnog Prosinečkog i bahatog Canjuge koji je imao sve. Dovoljan je bio jedan poziv na Pantovčak.

Na sjeveru Europe, dvanaest ljeta nakon njih, Dinamo se sprema za novi ples. I opet trojica u glavnim ulogama. Sva trojica osporavana, svu trojicu su pljuvali, bacali po blatu, rugali se i sprdali. A oni su doista glavne zvijezde filma "Dinamov povratak".

ZVIJEZDA PRVA

On galami, iz njega izbija ono najgore iz kamena, ali Zdravko Mamić zaslužio je biti broj jedan. Ne, nisam jedan od obožavatelja, prije sam od onih koji su ga 'derali' kad god su stigli, ali tu nema previše dvojbi. Preživio je ligu za ostanak, preživljavao je i brannove, temišvare, werdere i paoke. Usput se, kao po špagi, svako toliko zaratio sa cijelim svijetom, izvrijeđao novinare i - gurao po svome. Prodavao je kad je obećavao da neće, navlačio bijes naroda, imao cijeli stadion protiv sebe. I opet išao dalje. Ne mareći. I psujući.

I na kraju uspio. OK, nije još, uspjet će u utorak navečer. Pomazio ga je ždrijeb? Možda, ali i u tome ima svoje prste. Ovaj Dinamo već nekoliko godina igra Europsku ligu, ispada i kad se čini da ne može ispasti, izluđuje navijače, ali i skuplja bodove. Pa bude nositelj i naleti na Neftči, Helsinki i Malmö umjesto na Milan, Werder i Arsenal. I to doista nije ni sreća ni slučajnost. Kao što slučajnost nisu ni karta za kunu, ni dotjerani stadion, ni momčad koja je u stanju napuniti mrežu protivnika u posljednjoj rundi kvalifikacija za Ligu prvaka. Ni napad na policajce vrijedan ovacija navijača, ni on vjerojatno nije slučajan...

Živi i radi na svoj način, ima čudan sjaj u očima dok trga majicu na aerodromu, navlači bijes puka i na kraju uspije. Pa sve skupa posveti pokojnom ocu i - Miši Kovaču. Eto, to je Zdravko. O kojem svatko može misliti što god hoće, ali nitko ne može pobiti činjenicu da je napravio ono što nitko u hrvatskom nogometu nije. Od kluba je napravio uspješnu firmu i ušao u Ligu prvaka.

ZVIJEZDA DRUGA

Došao je prije pet godina na mala vrata, nitko nije znao tko je taj mali Sammir. Nije, zapravo, ni on sam. Pa se tražio. Po noćnim klubovima, na dnu čaše, na kraju i u zatvorskim ćelijama. I pronašao se jedne divne maksimirske ljetne večeri. Pronašao je sebe, pronalazio je put do mreže Malmöa, pronalazio je i suigrače, a našao je i put do Lige prvaka.

Čim je došao kući, na YouTubeu je potražio utakmicu Dinamo - Celtic. Želio je vidjeti Prosinečkog koji je, kao i on te večeri, igrao za desetku. I posljednji prije njega uspio odvesti 'modro' društvo na megdan najjačima. Unatoč neprospavanim zagrebačkim noćima, propuštenim treninzima i druženju s kojekakvim tipovima u ćeliji. No uspio je ono što ni Luka Modrić nije. Prodao je sombrero, igrao šarmantno i učinkovito i ušao u Ligu prvaka.

ZVIJEZDA TREĆA

Skakao je uz aut-liniju, vikao i vrištao, iritirao promatrače, ljutio se i na najbanalniju kritiku. Takav je bio Kruno Jurčić u svojoj prvoj eri u Dinamu. Otišao je ljutit na cijeli svijet, čak i s ponekom teškom rječju. Dvije godine poslije vratio se na Maksimir i izazvao sumnje.

- Taj Mamić nije normalan. Konačno nikoga ne proda, pojača momčad, uredi stadion, vrati navijače i onda sve to da u ruke Jurčiću! - samo je jedan od komentara koje sam čuo.

Dva mjeseca poslije Jurčić je trener koji će u utorak navečer uvesti Dinamo u Ligu prvaka. S dobrim ždrijebom, korigiranim ponašanjem, jednako vitkom linijom i s osmijehom na licu. Jer uspio je ono što nisu mnogi prije njega. Da, skakao je i sad uz aut-liniju, ali ušao je u Ligu prvaka.