Sa svetinjama smo već imali posla.
Franjo Tuđman za svog je mandata bio svetinja i tko se u njega dirnuo završavao je na ulici, pred sudom, pod prismotrom, na prisilnoj mobilizaciji. Ili je morao pobjeći u Ameriku.
Hrvatski generali se proglašavalo svetinjama, sve dok ih se nije umirovilo, osudilo pred hrvatskim sudovima ili nisu stradali u oružanom okršaju s hrvatskom policijom.
Kninska zastava se proglašavala svetinjom, sve dok je HDZ nije skinuo s Tvrđave i uručio Kolindi za njezinu predsjedničku kampanju.
I branitelji su svetinja u koju su se javno zakleli i Zoran Milanović i Ivo Josipović, i koji sada traže da se njihova nedodirljivost ukleše u Ustav, a njihove privilegije upišu u zakone.
A prije par godina predsjednik Ivo Josipović jako se uzbudio, zajedno s patriotskom javnosti, zbog naslovnice tjednika Novosti povodom pada dva hrvatska MiG-a i naslovom "Oba su pala". Taj poklič također je dobio status svetinje zbog koje je glavni urednik lista bio smijenjen.
Pet zaštićenih
Dakle, neke su osobe i simboli odavno su proglašeni svetinjama, čak i onda kad to nije bilo provedeno kroz zakone.
Premda je tek 2000. godine Ustavni sud ukinuo odredbu Kaznenog zakona o posebnoj zaštiti časti i ugleda petoro predsjednika - Republike, Hrvatskog sabora, Vlade, Ustavnog i Vrhovnog suda - osmišljenog prvenstveno u svrhu zaštite Franje Tuđmana.
No, Ivan Turudić sada to želi popraviti.
Traži da se u Kazneni zakon ugradi djelo "poricanja karaktera Domovinskog rata". Prema njemu, trebalo bi kažnjavati sve one koji bi tvrdili da "Srbija nije izvršila agresiju na Hrvatsku, već obratno, ili da Domovinski rat nije bio oslobađajući, nego građanski i slično". Za to navodno predlaže i zakonsku kaznu.
To znači da bi Zoran Milanović već bio na sudu zbog svojih izjava o građanskom ratu u Hrvatskoj. A ni Ivo Josipović se ne bi bolje proveo nakon što se u Sarajevu na početku svog mandata ispričao zbog Tuđmanove uloge u podjeli BiH.
U zatvor bi išli svi oni koji bi pisali o posljedicama akcije Oluja, o protjeranima i izbjeglima, o spaljenim kućama, bombardiranjima izbjegličkih karavana i Tuđmanovim pozdravima "Neka im je sretan put!", o zakonskim rješenjima kojima se praktički onemogućavao povratak tisućama izbjeglih Srba...
Ali i o vojnim logorima pod nadzorom države, o institucionalnom prikrivanju zločina i zaštiti ratnih zločinaca, o slanju hrvatskih vojnika u rat u drugoj državi, o separatističkoj politici prema BiH, o tajnim službama koje su sakrivale masovne grobnice, o pravosuđu čiji su visoki dužnosnici tvrdili da Hrvat u obrambenom ratu ne može počiniti ratni zločin...
Rat kao svetinja
Turudić sada predlaže da Domovinski rat dobije status svetinje u koju se više ne smije dirati, ne smije se propitivati, ne smije analizirati, pa čak ni komentirati.
Time bi se ozakonila lanjska najava (prijetnja?) Tomislava Karamarka da će se "morati poštovati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to su Domovinski rat, naši branitelji, naši poginuli, politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška".
S naglaskom na "morati".
Ivan Turudić nije dužnosnik HDZ-a, već predsjednik Županijskog suda u Zagrebu. Ali to ga ne spriječava da se ponaša kao političar koji prijeti verbalnim deliktom.
Znači, nema više labavo.
Nema diranja u svetinje. Iako je Domovinski rat ušao u preambulu Ustava, Turudić želi zakonskom represijom osigurati da se ono što se politički proglasi istinom ostane nedodirljivim i neupitnim.
Nema više propitivanja može li se jedan dio Domovinskog rata proglasiti građanskim, u periodu kad je postojala samo jedna država i kad je došlo do ustanka Srba u Hrvatskoj.
Nema propitivanja politike prema BiH, nema propitivanja posljedica Oluje, kao ni zakonskih rješenja koje su te posljedice zacementirale za idućih desetak godina.
Turudić bi kažnjavao sve kojima takvo što padne na pamet.
Sljedeći su branitelji
Ako to prođe, slijedom Karamarkovih prijetnji i Turudićevih najava može se očekivati slična zakonska zaštita branitelja kao naših svetinja. Onome tko kritizira Glogoškog i Klemma, policija će pokucati na vrata.
A onda neće trebati puno da se ta ista zaštita, s Domovinskog rata i branitelja, preko Tuđmana i Šuška (što se s njima čeka?), proširi i na samog Karamarka i njegove drugare, ako sutra zasjednu na vlast.
Tuđmana se smatralo svetinjom, pa zašto se svetinjom ne bi smatralo i one koji slijede njegov put?
I nastavljaju tamo gdje je on stao.