Urednica portala Naturala.hr i fitoterapeutkinja Andrea Šitum svakog tjedna donosi savjete za borbu protiv neprijatelja zdravlja. Ovoga puta osvrnula se na biljku ehinaceju i njeno djelovanje.

Ehinaceja, prekrasna, ponosna i otporna, jedna od klinički najistraživanijih biljaka, doputovala je u 19. stoljeću iz Sjeverne Amerike kako bi se udomaćila u vrtovima i poljima Europe. Latinski naziv echinos podrijetlo nalazi u grčkom nazivu za ježa jer sjemena glavica doista podsjeća na ježa. Stari bi je Indijanac sažvakao i u takvom je obliku stavljao na rane, čireve, ubode kukaca, ugrize zmija i opekline kože ili bi biljku gnječio kamenom dok ne pusti sok koji mu je "pročišćavao krv" i činio ga otpornijim.

Moderna fitofarmacija ipak je malo suptilnija od žvakanja svježe biljke i nudi nam velik broj preparata ehinaceje u raznim oblicima - od stabiliziranog svježeg soka, tinktura, kapsula, pastila, tableta i čajeva do masti, krema i raznovrsnih losiona za kožu. Od devet vrsti ehinaceje samo tri su u fitoterapijskoj upotrebi: Ehinacea angustifolia, Ehinacea pallida i Ehinacea purpurea, a ova posljednja u nizu je, kako se čini, najefikasnija kao imunomodulator.

Kad se osuši, u korijenu ehinaceje količina alkamida pada na trećinu pa su zato sok ehinaceje stabiliziran etanolom i tinktura od svježe biljke znatno djelotvorniji

Korijen sadrži alkamide, polisaharide i cikoriju, klorogensku i kavenu kiselinu, a nadzemni dijelovi alkamide, estere kavene kiseline, flavonske i flavonolske glikozide te neke druge spojeve. Jedino što bi se od ovog složenog kemijskog sastava trebalo upamtiti jest da preparati ehinaceje pripravljeni od svježe biljke sadrže više  alkamida od preparata načinjenih od suhe ehinaceje. Naime, sušenjem biljke količina alkamida pada na trećinu pa su zato sok ehinaceje stabiliziran etanolom i tinktura načinjena od svježe biljke djelotvorniji od preparata pripravljenih od suhe biljke. Zato, kada naiđete u ljekarni na preparat od ehinaceje, prvo upitajte ljekarnika je li taj preparat napravljen od svježe biljke.

Svježe iscijeđen sok ehinaceje uzima se u dnevnoj dozi od šest do devet ml. Tinktura pripravljena od svježe ehinaceje (1:5 s 50 postotnim etanolom) uzima se u dozi od 30 do 60 kapi, i to od tri do pet puta na dan.