Za dva tjedna, 30. rujna, bit će punih 30 godina od prve transplantacije srca u Hrvatskoj. Tad, 1988., bio je to prvi takav zahvat i u čitavoj bivšoj državi, Jugoslaviji. Liječnici na Rebru imali su dovoljno medicinske i ljudske hrabrosti da se upuste u iznimno složenu operaciju, iako su bili naoružani samo znanjem iz knjiga, a nitko od njih nikad prije nije prisustvovao takvom zahvatu.

E da, toliko velike stvari su se događale u onom “crnom mraku” prošlosti u kojem kakti nije bilo ni jogurta ni kave, ali bilo je, eto, vrhunske medicine koja je odličnim tempom pratila razvijene zapadne zemlje. Usporedbe radi, u Njemačkoj je prvo srce presađeno sedam godina prije nego na Rebru, a u Austriji samo dvije godine ranije.

Govorimo li o prvoj transplantaciji bubrega kod nas idemo još malo dalje u povijest. Rijeka, 1971. godina, presađivanje od živog srodnog davatelja, a godinu kasnije na Rebru od umrlog donora.

Sve su to bili revolucionarni zahvati na našim prostorima koji su postavili temelje za današnji program transplantacija po kojemu nas prepoznaju na cijeloj kugli zemaljskoj. Drugi smo na svijetu u transplantacijama srca, a prvi u presađivanju jetre i bubrega. Svijest o doniranju organa podigli smo na toliko visoku razinu da ne postoje dovoljno snažne riječi zahvale za sve obitelji koje su u trenucima najveće tuge odlučile organima svojih najdražih spasiti nečiji život.

Naši transplantacijski i eksplantacijski timovi sačinjeni su od vrhunskih stručnjaka kojima je taj zahtjevni posao često prije svih privatnih obaveza i potreba.

Dan i noć su spremni, rade i operiraju, samozatajno, profesionalno, bez pompe i ovacija. U zdravstenom sustavu koji je toliko pun propusta da u njemu doista nije lako biti liječnik. I zato ti ljudi zaslužuju naše najveće divljenje i poštovanje. Svakodnevno.