Godinu dana ministar zdravstva Milan Kujundžić najavljuje pomne analize i racionalizacije, koje još nismo vidjeli. I nakon godinu dana hoda u krug, kao Baltazar zaključi: treba uvesti nove namete na telefone, cigarete, alkohol i igre na sreću i od toga prikupiti tri milijarde kuna. Zaista, za to mu je trebalo godinu dana? Pa mogao je to reći i prvi dan. Ne treba biti stručnjak da kažeš da će se novim nametima pokriti manjak.

Ali čak i ako gledamo Kujundžićevu namjeru kao pozitivnu, opet imamo problem. Ministar, kao i svi ostali ministri, razmišlja samo o svom sektoru. Kad Kujundžić stavi na vagu zdravlje i zdravstveni sustav naspram “čašice konjaka ili dvije cigarete manje”, zaista se čini da to drži vodu. Možemo tako gledati i Marića s porezom na nekretnine i PDV-om, Ćorića s naknadama za obnovljive izvore, ali i sve njihove prethodnike dok su poskupljivali benzin, struju, vodu, plin, dizali cestarine, PDV, uvodili harač… Svi su radili pod motom “dižemo namete danas da bi bilo bolje sutra”. Samo što bi sutra došao neki njihov nasljednik koji je radio isto. I u konačnici smo jedna od najoporezovanijih zemlja, ali što je još važnije, sa sve manje onih koji plaćaju porez. Što zbog iseljavanja, što zbog niskih plaća.

Istodobno smo i birokratska država, pa sve u kombinaciji destimulira pokretanje posla i zapošljavanje onih koji bi plaćali porez. Pa onda nedostaje novca, a tad treba dići porez. Ili ukidati olakšice, oporezovati i honorarce, štednju... Sve je to već učinjeno, a i uz rekordnu turističku sezonu, opet nedostaje novca. Takav put vodi tome da će biti sve manje onih koji će moći plaćati namete, a sve više onih koji će ovisiti o proračunu: staraca, invalida, djece, branitelja, bolesnih. Draga Vlado, hajde barem jednom probajte obratno: smanjite svoje troškove pa onda smanjite namete kako bi čovjek mogao dostojno živjeti od svog rada.