Kolinda Grabar Kitarović otputovala je u Argentinu i tamo nije mogla reći ništa drugo osim da su ustaše bili domoljubi i borci za slobodu hrvatskog naroda.
To se od nje očekivalo. Ona je stigla kako bi pjevala po željama.
"Nakon Drugog svjetskog rata mnogi su Hrvati u Argentini pronašli slobodu u kojoj su mogli svjedočiti svoje domoljublje i isticati opravdane zahtjeve za slobodom hrvatskoga naroda", izjavila je predsjednica Republike jučer u posjetu Buenos Airesu.
I tako je još jednom do izražaja došlo Kolindino poimanje slobode i domoljublja.
Još u petak predsjednica je uveličala promociju knjige o Zvonku Bušiću, osuđenom teroristu koji je oteo putnički zrakoplov i postavio bombu koja je ubila njujorškog policajca.
Za nju je terorizam bio izraz domoljublja.
Ustaše i sloboda? U Argentini?
A onda je u ponedjeljak otišla u Argentinu gdje je bivše dužnosnike, pripadnike i simpatizere ustaškog pokreta i Nezavisne Države Hrvatske nazvala "domoljubima", borcima za slobodu i to još u Argentini koja je godinama bila pod vlašću generalske hunte i predstavljala utočište nacistima i fašistima.
Kako je Kolindi palo na pamet da su ustaše, pripadnici režima koji je ubijao, zatvarao i eliminirao po političkoj, vjerskoj i rasnoj osnovi, bili borci za slobodu?
Kako joj je palo na pamet da je baš ondašnja Argentina bila teren za njegovanje slobode?
I kako joj je - opet- palo na pamet ustvrditi da su ustaše bili borci za "pravedne zahtjeve hrvatskog naroda"?
Kitarović je čak spomenula da su "Hrvati u Argentini dijelili sudbinu svoga naroda i za vrijeme trajanja bivšeg jugoslavenskog komunističkog režima, kojemu je smetalo svako isticanje nacionalnog imena, hrvatske zastave i grba ili ispovijedanje vjere".
Odakle to njoj? Tko nije smio spomenuti Hrvatsku u Jugoslaviji, reći da je Hrvat, gdje se nije smjela puštati "Lijepa naša domovina", tko nije smio ići u crkvu, u kojem to federalnom grbu nije smjela stajati šahovnica?
Pravo hrvatstvo je očito samo ono koje se poistovjećuje s ustašama.
Šokantno, a ne iznenađujuće
Kitarović se čak nije potrudila napraviti razliku između hrvatskih domoljuba koji su možda doista u Argentinu pobjegli od komunističke vlasti i pripadnika ustaškog pokreta koji su pobjegli ostavivši iza sebe dugačak trag zločina.
Argentina je dugo vremena bila utočište zločinaca, a ne domoljuba.
I Argentina je bila tada možda zadnje mjesto gdje se njegovala sloboda.
Ali kad se našla među ustašama, Kolinda je osjetila potrebu nekako im se dodvoriti. Mogla im je usput objasniti par detalja o "starom hrvatskom pozdravu Za dom spremni".
Ili još bolje, o partizanskom generalu Franji Tuđmanu koji je potjerao ustaše u Argentinu i čija se bista našla u Uredu predsjednice Republike.
Nije to iznenađujuće, premda je i dalje šokantno, pa i zabrinjavajuće.
Domoljublje i zločini
Predsjednica uporno, pa tako i ovom prilikom, domoljublje i slobodu stavlja u isti koš s terorizmom, zločinima, zločincima i zločinačkim režimima, s ustaštvom, represijom, konc-logorima, rasnim zakonima...
I u slučaju haške presude Slobodanu Praljku, i u slučaju Zvonka Bušića, a sada i u slučaju hrvatskih iseljenika u Argentinu nakon Drugog svjetskog rata.
A takve stavove spremna je čak potkrijepiti povijesnim revizionizmom, otvorenim falsifikatima, zanemarivanjem činjenica i potpunim izostankom demokratske edukacije.
Nečuveno je da predsjednica države bazirane na antifašizmu i partizanskom pokretu odlazi pred poražene bjegunce od antifašističke borbe i proglašava ih domoljubima koji su isticali pravedne zahtjeve za slobodom hrvatskog naroda. Slobodu koju su oduzimali Židovima, Srbima, Romima, komunistima, hrvatskim antifašistima, ženama i djeci. Slobodu koju su bili spremni platiti komadanjem hrvatskog teritorija.
A onda Kolinda to naziva "pravednim zahtjevima za slobodom".
U normalnim demokratskim državama ovakve izjave predsjednice Republike izazvale bi kritike i sablazan. Sva sreća za Kolindu da njezina Hrvatska to ipak nije.