Koliko je komunista, ali i esdepejaca i hadezejaca, spremno radije umrijeti čekajući na red u javnoj bolnici umjesto da se s vaučerom pregledaju ili liječe u privatnoj poliklinici? To mi je pitanje postavio jedan ekonomist liberalne orijentacije, koji smatra da bi uvođenje vaučera riješilo značajne probleme hrvatskog zdravstva.

Tamo gdje su liste čekanja preduge pacijent bi, s vaučerom kojim bi HZZO platio uslugu, umjesto u javnu kliniku otišao u privatnu. Javno bi se zdravstvo rasteretilo, privatno dobilo klijente, a društvo zdravije ljude i manju smrtnost. Taj ekonomist smatra da takvih “komunista, esdepejaca ili hadezejaca” baš i nema puno, ali svejedno, taj tip rješavanja problema u zdravstvu nema političku podršku ni s desna ni s lijeva. “Štoviše, ideje vaučera nailaze na otpor, kako u zdravstvu tako i u školstvu.

Taj je otpor dijelom protumačiv potrebom da se održe klijentelističke mreže, pa onda i mreže zapošljavanja rodbine, prijatelja i poznanika. Njih možete uvaljivati u javni sektor bili oni dobri ili ne, u privatni baš i ne.

Postojeći model u javnom sektoru omogućuje liječnika s kupljenom diplomom, a što je više korupcije, punija su groblja.” No nije problem dokazati ljepotu ideje nego savladati lobije koji je blokiraju. Npr. u Sloveniji su ovrhe nekoliko puta jeftinije nego kod nas. Zašto ne prepišemo slovenski zakon? Zato što od našeg zakona pojedini lobiji i ustanove sjajno žive. “

Osim tih lobija, to bi podržali skoro svi osim doktora s nesposobnom djecom”, nastavio je moj sugovornik. “Dakle, bit tih vaučera je da bolesni dobiju što prije uslugu, u privatnom i/ili javnom sektoru, gdje im je bolje i brže, i drugo, da se suzbije korupcija i zapošljavanje rođaka.” U perspektivi, HZZO bi javnim bolnicama dao samo novac za plaće, a sve drugo bi zarađivale na tržištu. To bi unijelo živost, dovelo do snaženja konkurencije, pada cijena, boljeg zdravstva i zdravije nacije - jedino bi zakukali lobiji koji bi ostali bez privilegija...