E baš nam se posrećilo! Čak i naše komparativne prednosti funkcioniraju kao komparativni nedostaci. Svake godine Hrvatska od turizma inkasira desetak milijardi eura, taman toliko da se javne blagajne napune koliko treba, a da privatnicima ostane dovoljno za ostatak godine.

Svake godine Hrvatsku napusti nekoliko desetaka tisuća ljudi - taman toliko da ne bude mase dovoljne za socijalni bunt, da se smanji statistička nezaposlenost, a da doznake iz inozemstva zakrpaju rupe onih koji ostaju u domovini. Uz takve 'amortizere' vlast neće imati poticaja da počne 'reforme odozgo' niti će narod imati motiva da ih počne 'odozdo'. Renta je prokletstvo. Ukratko, Hrvatska ostaje na stabilnom kursu - 70 posto ljudi iduće će godine i dalje tvrditi da idemo u krivom smjeru, a većina tih ljudi i dalje će birati ljude koji nas u tom smjeru navigavaju. Demografsko je propadanje u tom kontekstu nužno.

Nama najbolji i najsposobniji ljudi odlaze u bolje i pravednije zemlje, gdje se rad i poštenje više cijene od 'snalažljivosti', glavne varijable domaćeg uspjeha. A u Hrvatsku se doseljavaju dvije vrste ljudi. Top menadžeri, njih pet-deset, na društveni vrh, i 60-ak tisuća radnika na socijalno dno. Mi za cjevare primamo cjevare ili nekvalificirane radnike, a u inozemstvo za konobare i taksiste šaljemo pravnike, sociologe, magistre i doktore. Sve je to, slamnigovski rečeno, 'relativno naopako', a čovjeka koji bi otkopčao taj relativno naopaki lajbek pa ga zakopčao kako treba - nema.

Ipak, neke se stvari kreću i u dobrom smjeru. Tržište rada počelo je davati rezultate. Čim tržište, regularno tržište, profunkcionira, ono daje rezultate. Pa i drugo područje regularnosti, pravna država. Neki važni komodski varani naše močvare ipak su onemogućeni. Lideri korupcije potežu se po sudovima, lideri tajkunske privatizacije također, važni ljudi obavještajnog podzemlja, locirani u političkom nadzemlju, odstranjeni su, neki će tek biti. Ipak se okreće!