Opet slušamo jadikovke i kuknjavu hrvatske diplomacije. Nakon što je Srbija uspjela toliko pritisnuti strane zemlje da otkažu dolazak svojih vojnika na paradu u povodu Oluje, okrenuli smo drugi obraz. I gotovo u trenu zaradili još jednu šamarčinu - ovog puta od Slovenije, koja će se, čini se, izboriti da Savudrijska vala postane Piranski zaljev. Iznenađena i uvrijeđena pojavila se pred novinarima, nakon ekskluzivnog teksta o slovenskom lobiranju u slučaju međunarodne arbitraže o Savudrijskoj vali, ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić. I počela nam objašnjavati kako je ono što, prema Večernjaku, rade Slovenci, nedopustivo. I da se naša strana čvrsto drži pravila ponašanja u takvim slučajevima. 

U prijevodu, čekamo, ne radimo ništa i čvrsto vjerujemo da je kozmička pravda na našoj strani. I na kraju bismo mogli popušiti taj komad Jadranskog mora. Nije se ministrica pretrgnula od posla ni u slučaju srpske akcije protiv inozemne nazočnosti na vojnoj paradi u Zagrebu. Dala je jednu protokolarnu izjavu i otišla kao da briga o međunarodnom položaju Hrvatske nije u opisu njezina radnog mjesta. Tom akcijom nam je Pusićkin srpski kolega Ivica Dačić, u narodu znan i kao Mali Slobo, jasno pokazao tko je lider regije. A sad su nam Slovenci dokazali da nam je diplomacija eventualno tek treća po snazi od država bivše SFRJ. Vesnu to, čini se, ne brine previše. Ona se u svojim snovima već ugnijezdila u fotelju glavne tajnice UN-a. Mjesecima već lobira za sebe i ne brine se za Hrvatsku. Onda neka bude bar toliko poštena pa neka vrati u proračun sve plaće unatrag tri-četiri mjeseca, refundira sve putne troškove koje smo joj platili u tom razdoblju i počne napokon lobirati za sebe o svom trošku. Jer nakon dva šamara, trećeg obraza nemamo. Možemo još samo dobiti šakom posred nosa.