Mogli bismo biti zločesti pa upitati kako to Nadan Vidošević zna da "muž uvijek zadnji dozna".
Ali puno je važnije pitanje što je on, kao dvadesetogodišnji predsjednik Hrvatske gospodarske komore u čak pet mandata, radio dok je njegova predstojnica ureda iz njegove ustanove izvlačila 32 milijuna kuna?
Zbog njegove dugovječnosti i nedodirljivosti na čelu HGK protivnici su Vidoševića od milja zvali "Lukašenko". A mislite da bi pravom Lukašenku promaknulo da mu je netko pred nosom izvukao trideset milijuna kuna? I mislite da bi se netko usudio tom "Lukašenku" pred nosom ukrasti 30 milijuna kuna?
Stoga je ovo Vidoševićevo obrazloženje jedno od najgorih koje je mogao izvaliti. Lakonsko, društveno neodgovorno, čak i nepristojno. Da ne govorimo o mogućnosti da se u daljnoj istrazi protiv Zdenke Peternel otkrije da je to njegovo besprizorno obrazloženje ujedno bilo i lažno.
Muž brojao, žena izvlačila
Pa da se ustanovi da je "muž" uredno šutio i brojao lovu koju je "žena", njegova desna ruka, izvlačila.
No do toga tek moramo doći.
Zasad je Vidošević odlučio pojaviti se na izvanrednoj press konferenciji i glumeći prevarenog muža izjaviti kako je on sve to zadnji doznao. Treba li mu vjerovati?
Naime, trideset milijuna kuna nije mali novac. I predstojnica Vidoševićeva ureda izvlačila ga je punih pet godina. To znači ili da je bila neviđeno drska ili da je imala (prešutno) odobrenje svog predsjednika.
Vidošević je, pak, kao predsjednik Komore bio dužan voditi računa o funkcioniranju i o financiranju institucije, kad je već bio toliko upućen u stanej blagajne da je znao kako može nesmetano kupovati umjetnine kojima je zatrpavao zidove HGK.
Neznanje kao opravdanje
Ako samozvani "rogonja" Vidošević doista nije ništa znao, onda se naprosto postavlja pitanje njegove kompetencije u vođenju Komore na čijem čelu se nalazi Bog te pitaj otkada. I pritom neodoljivo podsjeća na obrazloženja bivših premijera i premijerki, ministara i direktora koji nisu pojma imali što im se događa u resorima, ustanovama, tvrtkama, institucijama, strankama.
Recimo, Jadranka Kosor nije imala pojma što radi Ivo Sanader, ali je zato njegovom pajdi Mladenu Barišiću uredno savjetovala da torbu sa Carine donese u HDZ, gdje ju je onda pohranila u sefu i čuvala mjesecima. Da bi je potom, umjesto policiji, predala na ruke Mladenu Bajiću.
Ni ostali nisu znali što se radi u HDZ-u i Vladi, dok ih Uskok nije pozvao na ispitivanje.
Tako je neznanje postalo opravdanje. Postalo je najbolji alibi i najkraći odgovor na sva pitanja o kriminalu, korupciji, pranju novca, izvlačenju milijuna. Toga se sada uhvatio i Vidošević. Uloge "prevarenog muža".
Samo, nije li on bio taj koji je godinama pozivao na odgovornost u obnašanju javnih dužnosti?
Temelji poštenog rada
Godinama je, a naročito u kampanji za predsjednika Republike, apelirao da se Hrvatska "mora vratiti temeljima svojeg društva, poštenom i organiziranom radu", jer se "ne može živjeti u društvu u kojem je kriminal sustav, a korupcija stil života".
A eto, kriminal je bio stil života u njegovoj Gospodarskoj komori.
I kao što je prije par godina izjavio da se kao bivši ministar, član nadzornih odbora i predsjednik HGK "ne osjeća odgovornim za potpuno pogrešnu populističku politiku koja se godinama vodila u ovoj zemlji", tako se sada proglašava "neodgovornim" za kriminal predstojnice njegova ureda.
Ili je on na sve to žmirio ili je u Komori svatko mogao raditi što god mu je palo na pamet. U oba slučaja, Vidošević snosi odgovornost.
Rastava braka
Stoga bi, u najmanju ruku, bilo prikladno da kao "prevareni muž" zatraži "rastavu braka" s Hrvatskom gospodarskom komorom, koju nije zaštitio od kriminala i u kojoj se okružio sumnjivim suradnicima. Sve do sada, Komora je za mnoge bila sinonim razbacivanja novcem koji se pretvorio u parafiskalni namet, da bi sada i službeno zakoračila u sferu kriminala.
Vidošević možda nije kriv, ali je svakako odgovoran.
Što su danas neizravno priznali i ministri u Vladi, najavivši kako će zbog kriminalnog djela jednog pojedinca, sankcionirati cijelu instituciju, odnosno ukinuti sadašnji način financiranja HGK. U tom slučaju, sankcije bi trebao snositi i predsjednik te institucije.
Osim ako se ne radi o još jednom Bajićevu napadu ograničenog dosega.