Ovih dana, posve ozbiljno, u javnost je plasirana informacija o tome da će se hrvatska Vlada aktivnije uključiti u borbu protiv lažnih vijesti kojima je cilj zavarati javnost.
I ne, nije to bila lažna vijest, premda je tako zvučala.
I ne, vijest nije bila lažna, iako se lako moglo zaključiti da joj je cilj zavarati javnost.
Ministarstvo vanjskih poslova poručilo je kako Hrvatska podupire donošenje Akcijskog plana protiv dezinformiranja u okviru EU "jer je na ovaj izazov i prijetnju potrebno osigurati koordiniran europski odgovor".
I to zvuči sjajno. Samo, kako će se Hrvatska boriti protiv lažnih vijesti koje plasira njezina vlast?
Recimo, kako bi se mogla shvatiti cijela ova priča oko nabavke izraelskih aviona F16 Barak nego kao "fake news"?
Najbolje laži
Godinu dana Vlada nas je uvjeravala kako je to najbolja ponuda, kako će sve biti obavljeno u predviđenom roku, a kad je posao stoljeća neslavno propao sve se pokušalo kompenzirati plasiranjem lažnih vijesti o tome kako Hrvatska nije imala pojma o američkom protivljenju cijeloj operaciji.
Iako je iz gomile naknadno objavljenih mejlova postalo vidljivo da je Vlada odavno bila obaviještena o protivljenju Washingtona.
Nije li se time željelo "zavarati javnost"?
Pa onda, pitanje rafinerije Sisak. Premijer i ministri, kao i HDZ-ovi dužnosnici, pune dvije godine uvjeravali su nas kako neće doći do zatvaranja rafinerije, samo da bi prije koji tjedan Uprava Ine donijela odluku o gašenju rafinerije.
Koga se u tom priči željelo zavarati?
Majka svih lažnih vijesti
Plenković je, sjetimo se, prije tri Božića, obećao da će Hrvatska ići u otkup Ine, pa čak i da za to ima zgotovljen plan. Od toga još uvijek nema ništa. Ispada kako je to bila samo još jedna "lažna vijest" namijenjena zavaravanju javnosti nakon gubitka arbitraže.
Treba li podsjećati na aferu Borg? To je bila majka svih lažnih vijesti. Iza koje se valjala višemilijunska operacija zavaravanja javnosti.
Primjerice, jednu lažnu vijest gotovo na razini pokazne vježbe plasirao je ovih dana ministar gospodarstva Darko Horvat, objavljujući kako je jedna nizozemska kompanija zainteresirana za preuzimanje Uljanika. Pa su Nizozemci to promptno demantirali.
Ministar je pokušao zavarati uznemirenu javnost da za Uljanik nema straha. Nije mu uspjelo.
U ovoj priči ne smije se zaboraviti ni Zdravko Marić, hodajući "fake news" ove Vlade, ali posebno mjesto zauzima Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica Republike i buduća kandidatkinja HDZ-a na predsjedničkim izborima.
Od Amerike do jogurta
Od misterioznih putovanja u Ameriku i fiktivnih dogovora s Aleksandrom Vučićem, preko propagandnih laži o Željeznoj zavjesi i jugoslavenskom jogurtu, do šupljih priča o obećanom blagostanju, iza predsjednice države vuče se dugačak i veoma upadljiv trag lažnih vijesti.
Pa sve do ovih famoznih F 16.
Kako će se onda Hrvatska boriti protiv lažnih vijesti kad njezina vladajuća garnitura već godinama putem tih lažnih vijesti zavarava javnost i održava se na vlasti?
Lako je govoriti o lažnim vijestima, o hibridnom ratu, destabiliziranju demokracije i dezinformiranju javnosti kad to radi netko drugi, a ne Plenkovićev HDZ. I kad su te lažne vijesti uperene protiv HDZ-a, njegove Vlade, premijera i predsjednice, umjesto protiv njihovih protivnika.
Ali što ćemo kad se lažnim vijestima služi vlast?
'Dva-tri koraka'
Kad Vlada tvrdi da je premijer napravio samo "dva-tri koraka" prema Nikoli Grmoji, iako je snimka pokazivala da je premijer jasno jurišao na zastupnika. Ili kad premijer kaže da nema rekonstrukcije Vlade, a onda saznajemo da je ministrica vanjskih poslova na vratima Vijeća Europe.
Kao što Donald Trump svaku vijest proglašava "fake newsom", plasirajući istodobno na tisuće vlastitih laži, tako i hrvatski državni vrh, od Markova trga do Pantovčaka, svojim lažima i lažnim obećanjima, muljanjem i prikrivanjem kontaminira medijski i javni prostor, dovodeći u zabludu građane, te izazivajući nemir i nesigurnost.
Vijesti koje plasira Vlada prvo se doživljavaju "lažnima". A kasnije ćemo probrati one koje su se pokazale točnima.
Vijesti državnog vrha sve češće služe zavaravanju javnosti.
Sada bi se taj i takav državni vrh, njezine institucije i vlast, trebali boriti protiv plasiranja lažnih vijesti u medije i javnost, premda je i sam generator takvih lažnih vijesti.
Pod egidom "vjerodostojnosti".
Da nismo već navikli na takve lažne vijesti, pomislili bismo da će nas istina spasiti.