Godina je 2015. Hrvatska je potrošila milijune kune na headhunting agencije koje su pronašle najbolje direktore za državna poduzeća. Nije se žalilo novca. Vrhunskih 800 stručnjaka dobilo je 25.000-30.000 kuna plaće.

Zamislite sada menadžera iz Njemačke koji je restrukturirao željeznice i došao je prvi dan na posao. Dočekao ga je mail: “Molimo vas da 182 kilometra pruge date udruzi naše stranke da prodaju tračnice u staro željezo”. Ili da drugom vrhunskome menadžeru tajnica ljubazno prenese poziv da treba ići k premijeru. Razgaljen bi ponio svoje planove restrukturiranja zrakoplovne kompanije. Ali bi na sastanku s ostalima dobio naredbu da fiktivno posluje s marketinškim poduzećem i novac vraća u stranku. Kad bi se ta dva stručnjaka pobunila i rekla da će tako štetiti tvrtki najavili bi im otkaze To je hrvatska realnost. Zahtjev za razmontiranjem pruge poslala je SDP-ova gradonačelnica Siska. HDZ-ov premijer sazvao je čuveni sastanak prije pet godina koji je završio aferom Fimi media. 

Ovo su, naravno, samo neki od primjera da javne tvrtke vladajućima služe za uhljebljivanja kadrova. Koji su odani i spremni sve učiniti za stranku. Kukuriku koalicija sad najavljuje velik zaokret i imenovanje stručnih uprava. Možda to i učine. Ali trebali bi shvatiti da nije stvar samo u direktorima. Problem je u mentalnom sklopu u njihovim strankama. U kojima svaki član za svoju dugogodišnju poslušnost očekuje za sebe sinekuru i poslove za rodbinu jednom kad se dođe na vlast. Ako se taj sklop ne promijeni, jasno je kako će sve završiti. Zamislite sad godinu 2016. Strani menadžeri pokupili su milijunske otpremnine. Stranka na vlasti rekla je da nisu dobro obavili svoj posao. I da tvrtke trebaju voditi oni koji su spremni uklopiti se u stranačku politiku.