Prije četrnaest godina nisu poštivali Ustavni zakon o suradnji s Haškim sudom, hrvatsku vlast i hrvatske zakone. Prijetila je pobuna u vojsci, policiji i tajnim službama, Milijan Brkić je kao zapovjednik specijalne policije odbio zapovijed da uhiti optuženog Mirka Norca, pjevalo se o "crnim vranama i vađenju očiju", a na splitskoj Rivi su pozivali na odlazak u Zagreb i rušenje koalicijske vlasti.
Prije godinu dana u Vukovaru nisu poštivali hrvatski zakon o nacionalnim manjinama i preko policijskim kordona udarali po dvojezičnim pločama na državnim institucijama. Poručivali su Vladi da njihovi zakoni ne vrijede u Vukovaru, a organizator Tomislav Josić je upozoravao vlast da "ne izaziva" i "ne igra se vatrom", jer su "branitelji 1991. prepoznali i znali ugasiti vatru i to mogu učiniti opet ako bude trebalo".
Zatim su na komemoraciji organizirali dvije kolone, "vukovarsku i nevukovarsku", spriječili državni vrh da zapali svijeće na spomen groblju, te tako praktički izvršili mali državni udar.
Okrenuli leđa institucijama
Jučer su branitelji u dugoj povorci došli na okrugli stol u Hrvatski sabor, predali svoje zahtjeve i potom okrenuli leđa najvišoj instituciji države za koju su se borili, odbivši razgovarati s predstavnicima parlamenta dok se ultimativno ne ispuni njihov zahtjev za smjenama ministara.
A upravo ovog jutra na Hrvatskoj televiziji, u emisiji "Dobro jutro Hrvatska" u eter puštena i ova izjava jednog hrvatskog branitelja: "Ja iskreno zagovaram cijelo vrijeme da mi počnemo raditi ono što najbolje znamo, reći dosta je ljudi moji. Mi nismo državu pregovorima dobili, mahanjem zastavama, nego smo oštrom silom dobili državu. Ako je vrijeme da to ponovno učinimo da tu državu vratimo, mi smo tu".
Oštrom silom.
Ova vlast je nehrvatska i nenarodna, njihovi zakoni su nevažeći, Ustav također, institucije se ne poštuju, a prosvjednici žele onako kako najbolje znaju "vratiti svoju državu".
HDZ je njihova država
A to je država u kojoj je HDZ na vlasti. Jer, samo dok je HDZ na vlasti braniteljska populacija bila je mirna. I kad je HDZ uhitio generale, i kad je HDZ sudio hrvatskim ratnim zločincima, i kad ej HDZ uveo ćirilicu u Vukovar, i kad je HDZ davao prava srpskoj manjini, i kad je HDZ rezao mirovine i invalidnine, i kad je HDZ abolirao srpske pobunjenike.
Bez obzira na sve to, bila je to "njihova država".
Ova danas nije. I zato ponovno slušamo poruke za koje smo mislili da ih nikada više nećemo čuti, poruke o tome da "ulazimo u nove bitke, koje nisu oružane, mada ni takve nisu isključene".
Prosvjednici poručuju kako su spremni udariti na državu za koju su se borili. Na vlast koju su hrvatski građani izabrali. Na zakone koje je Hrvatski sabor izglasao. Na institucije koje je ova država izgradila.
A sve to pod krinkom zaštite hrvatstva i domoljublja, borbe protiv "Jugoslavena i četnika", protiv "nenarodne i nehrvatske vlasti", protiv onih koji nikako da se dovoljno pokorno zakunu u odanost braniteljima i njihovoj nedodirljivosti.
Čak je i predsjednik Ivo Josipović, onaj koji je lani potpirivao vatru u Vukovaru sve dok nije i sam dobio po prstima, shvatio kako se ovi prosvjedi mogu "oteti svakoj kontroli".
Poigravanje ljudima
"Mislim da Vlada mora voditi računa o tome da je riječ o jednom širem procesu", izjavio je šef države za Jutarnji list. "Ambicije kreatora prosvjeda mnogo su veće. A njihovo poigravanje ljudima koji lako posegnu za oružjem ili oduzimanjem vlastitog života, jadno je i nema potporu većine branitelja ni građana".
Svejedno, manipulatori i dalje vode glavnu riječ.
Dijele ultimatume predstavnicima vlasti, tjeraju premijera da se gotovo pa ispričava dok ih podsjeća da su se borili za opće dobro svih građana, a ne samo za njihove privilegije, ponižavaju predsjednika Sabora, prijete ministru i njegovim pomoćnicima, i svakim danom sve više zagrijavaju atmosferu koja već dovodi do problematičnih izjava, kao što je ona o "primjeni oštre sile".
To je atmosfera državnog udara.
Koji kreće čim HDZ izgubi vlast, a zaustavlja se onoga trena kad se HDZ ponovno vrati na vlast.
Onda kada prosvjednici dobiju svoju državu. Državu za koju su se borili. Ne državu manjina, pogotovo srpske, ali ni one seksualne, ne državu jednakih, nego jednakijih, ne državu ravnopravnosti i solidarnosti, nego sebičnosti i isključivosti.
To je postao obrazac koji se ponavlja i koji, neovisno o akterima, organizatorima i povodima, stavlja svaku ljevičarsku vlast u poziciju državnog neprijatelja kojeg valja što prije skinuti, pa makar i silom.
Vajmarska Hrvatska
U tome složno, ne samo ovih dvanaest dana nego i protekle tri godine, praktički od dana kad je Kukuriku koalicija stupila na vlast, sudjeluje HDZ od stupanja Tomislava Karamarka na njegovo čelo, Katolička crkva kao moralni autoritet, uvijek isti čelnici uvijek istih udruga.
I polako se zaokružuje scenarij Weimarske Republike.
Radikalna desnica umrežena s ratnim veteranima, čelnici braniteljskih udruga u vojnim odorama, politički demagozi i populisti, slaba, nesposobna i kompromirana vlast, ekonomska kriza koja vodi u sve veće siromaštvo, "Jugoslaveni, homoseksualci i Srbi" kao žrtveni jarci... Sve zajedno čini opasnu društvenu mješavinu čije je pogubnosti ovih dana postao svjestan čak i Ivo Josipović.
Stoga ovo što se danas događa nije samo test odlučnosti aktualne vlasti, već i test otpornosti čitavog društva na huškanje i manipulacije.