Nekako je normalno - ili barem očekivano - da šef stranke koja se tek nedavno dokopala vlasti tvrdi da bi prijevremeni izbori bili ravni potopu.
"Je li to vrijedno desetke ili stotine milijardi kuna koje ćemo potencijano izgubiti ako destabiliziramo politički sustav", zapitao se Ivan Vrdoljak na jučerašnjem gostovanju na N1 televiziji, odgovarajući na pitanje hoće li uskratiti podršku Vladi povodom ratificiranja Istanbulske konvencije.
Da bi zatim bez ikakvog pardona, dapače s trunčicom ponosa ili čak pravedničkog prkosa, poručio kako postoji samo jedna točka zbog koje bi HNS srušio Vladu. A to je obrazovanje i Blaženka Divjak.
No to se sigurno neće dogoditi jer se Vrdoljak već pobrinuo da ministricu obrazovanja pohvali kako je na polju obrazovanja u svojih šest mjeseci već učinila više nego svi njezini prethodnici u dvadeset godina.
Dakle, sve je super. Vladajuća nirvana.
Što dalje od izbora
Očekivano je, dakle, pa i logično da Vrdoljak izmišlja sve moguće razloge kako bi se što dulje zadržao u vlasti i što dulje odgodio parlamentarne izbore na kojima njegovu stranku očekuje potop.
No koliko je to zapravo opasno?
Prvo, Vrdoljakova tvrdnja kako bi prijevremeni izbori praktički bankrotirali državu duboko je antidemokratska. On čak pad Vlade i ustavnu proceduru koja slijedi nakon toga, a uključuje demokratske izbore, naziva "destabilizacijom političkog sustava".
Tome se nije protivio 2016. kad je srušena Oreškovićeva vlada.
"Destabilizacija" stupa na snagu tek kad netko takne u Vrdoljakovu vladajuću nirvanu.
Drži ljestve
Što će govoriti za dvije godine kad dođe vrijeme za nove parlamentarne izbore? Hoće li poručiti da bi možda bilo bolje da preskočimo taj izborni ciklus jer nam je, eto, baš krasno krenulo i ne želimo to sada pokvariti?
No, puno je gora druga Vrdoljakova poruka iz jučerašnjeg intervjua.
A ona se svodi na otvoreni poziv HDZ-u da može u idućih par godina na vlasti raditi što god mu se sprdne, jer HNS će mu bez krzmanja čuvati leđa (ili držati ljestve). Jasno, sve dok se ne takne u Blaženku Divjak.
Iako su se i u nju već taknuli: kad se Plenković nametnuo kao voditelj Posebnog stručnog povjerenstva za kurikularnu reformu ili kad je premijer kompromitiranu Jasminka Buljan Culej postavio kao članicu tog povjerenstva.
Ali osim tog uvjeta (kakav god on zapravo bilo) HDZ je pozvan da se na vlasti ponaša kako god želi. A već smo imali prilike vidjeti na što se to često svodi: na korupciju i kriminal, na šovinizam i fašizam, na gušenje sloboda i gaženje ustavnog poretka, na nasilje i prijetnje.
Koliko nas košta HDZ?
Pa kad Vrdoljak tvrdi da bi nas izbori puno koštali, sjećamo se koliko nas je koštala i tek će nas koštati) samovolja HDZ-a. I ako bi rušenje Vlade "destabiliziralo državu", znamo koliko je može destabilizirati HDZ-ova vladavina.
HNS se, međutim, neće obazirati na HDZ.
Čak ni na Istanbulsku konvenciju. Ona nije bila, kaže Vrdoljak, dio koalicijskog sporazuma i stoga ne može biti uvjet za daljnju suradnju. Ako konvencija ne bude usvojena, Vrdoljak kaže da će mu "biti žao".
Ovo je doista zvučalo kao satira u čiju bi zaštitu čak i Davor Bernardić mogao ustati.
HNS bi mogao i dalje biti u koaliciji i u Vladi sa strankom koja odbija ratificirati Istanbulsku konvenciju i tolerira nasilje nad ženama, te istovremeno i dalje sebe nazivati liberalnom građanskom strankom.
Nema te satire koja bi to mogla nadmašiti.
"Neka glasaju za HNS"
Ipak, ima toga još. "Ljudi su izabrali sastav Sabora, meni je žao da nemam 50 zastupnika jer bi to bilo ratificirano", kazao je Vrdoljak. "Oni koji žele da se ratificira neka daju glas HNS-u i bit će ratificirana".
Ali opet, mnogo je ljudi dalo glas HNS-u kao članici antihadezeovske koalicije, pa vidimo do čega ih je to sada dovelo.
Do toga da im se Vrdoljak sada ruga u facu.
Uglavnom, ovdje se radi o uznemirujućim najavama koje pohlepu za vlašću uzdižu na razinu zaštite nacionalne opstojnosti, a puki opstanak Vlade pretpostavljaju svemu onome što bi ta Vlada mogla raditi. HNS je odlučio biti slijep pored zdravih očiju.
Barem ako ćemo vjerovati onome što je Ivan Vrdoljak jučer najavio.
Šutnja je zlato. Doslovno.
Naravno, ne treba biti naivan pa misliti da je Vrdoljak sada otkrio toplu vodu. I prethodni HDZ-ovih koalicijski partneri, s izuzetkom Mosta, ali ne u potpunosti (vidi pod: Lex Agrokor), obično su puštali Sanaderovu, Kosoričinu, pa sad i Plenkovićevu Vladu da radi što hoće.
Pod uvjetom da zadovolji partnerove partikularne interese.
Međutim, ovo je prvi puta da tako otvoreno priznanje, praktički poziv HDZ-u da mirno nastavi po svojem, čujemo od lidera jedne koalicijske stranke.
Možda bismo mogli Vrdoljaku zbog te iskrenosti prišiti jednu zvjezdicu kao dobrom skautu. Kad ne bismo znali da će on već za svoju lojalnost biti adekvatno nagrađen.
Zaključno, nakon Vrdoljakova jučerašnjeg istupa ne možemo više reći da nismo bili upozoreni. A HDZ ohrabren.