Ured predsjednice Kolinde Grabar Kitarović na Pantovčaku oporba je HDZ-ovoj vladi Andreja Plenkovića s Markova trga kakva SDP nikada neće biti. A ni ne može. 

Bero i njegov ozbiljno šlagirano-oduzeti SDP tek su sitni žmigavci (Bandićeva fora koju će njegov šegrt, šef SDP-a, iz prve shvatiti) za KGK i njezine mračne stratege iz aneksa. Usput, gospođa Kolinda je članica HDZ-a (premda je formalno stavila knjižicu u škafetin za trajanja mandata), izabrana na ticketu HDZ-a i s novcem HDZ-a. U vrijeme šefa HDZ-a Tomislava Karamarka. Njezina pobjeda, iako je bila turobna najava potpune dominacije pseudo-konzervativnog, a u suštini ultra-desnog, krila stranke ipak se nije dogodila. Karamarko je srušio samog sebe, a onda ga je dokrajčio Plenki koji se ustoličio u lidera. Pomaknuo HDZ prema centru. I dobio izbore. 

Ali dosta o Plenkiju. Što gospođa predsjednica želi postići ili najaviti napadima na svoju Vladu. Ako se kandidira za šeficu stranke (to drugi čekaju u redu...) nespretno to čini. Istupi i izjave, u kojima kao jača svoju poziciju i kao naglašava vlastiti autoritet, ne dižu joj rejting. Sasvim suprotno: teško se kompromitira. A onda se uobičajeno izvlači: mračnim silama i središtima moći koje izvrću njezine izjave, mijenjaju kontekst i čine joj svake druge gadarije. Objektivno, predsjednica se približava finalnoj fazi mandata. To je trenutak kada se kreće s procjenama izvjesnosti drugog mandata. Trebala bi se postavljati pitanja poput: je li Hrvatska išta bolja od mog dolaska na Pantovčak? Što sam zaista učinila da društvo prosperira? I konačno, zaslužujem li drugi mandat? Nije baš sigurno da KGK tu može zabilježiti neke pluseve. Kao ni mnogi prije nje. Ali u društvu kao što je naše to ništa ne treba značiti.