Predsjednik države je rekao samo da je to "neprimjereno", ministar unutarnjih poslova da "on to nikada ne bi napravio", a premijer nije ništa rekao.
Policiji to nije bilo sporno, nije sporno ni Hrvatskom nogometnom savezu, nije bilo sporno desecima tisuća ljudi koji su skandirali na Maksimiru, kao ni onima koji tvrde kako se radilo samo o povijesnom hrvatskom pokliču, čak i opernoj ariji.
Oni kojima je to bilo sporno prisiljeni su osjećati se kao budale.
'Ajmo na referendum
Pa budući da je to tako, ako je moguće da jedan čovjek skandira pred 30 tisuća ljudi na utakmici i da, ne samo da nitko ne kaže da je to kazneno djelo, već ni da spomene kako je to ustaški pozdrav, onda su se stekli svi uvjeti da se poklič "Za dom spremni" uvrsti u hrvatski Ustav.
Neka se lijepo raspiše referendum, neka Vlada izdvoji novih 50 milijuna kuna nakon što se Slavko Linić taman friško zadužio za deset milijardi kuna, pa da se od utorka nadalje svi u Hrvatskoj pozdravljamo tim starim hrvatskim pozdravom.
A onda, neka se u Ustav unese prijedlog ministra Freda Matića da hrvatski Srbi svoju lojalnost hrvatskoj državi dokazuju tako što će navijati za hrvatsku reprezentaciju.
Zajedno s Josipom Šimunićem.
Diskriminacija u Ustavu
Kome to zvuči radikalno, neka razmisli o tome da vladajuća, navodno ljevičarska koalicija, raspisuje referendum o braku za kojeg i sami njezini članovi priznaju da je diskriminatoran. Većina pobjeđuje oko braka, pa neka onda većina pobijedi oko ustaškog, pardon, opernog pozdrava.
U Ustav očito može svašta ući, pa neka onda uđe i ovo.
Je li moguće da u ovoj državi nitko, počevši od samog državnog vrha, ne smije reći da je "Za dom spremni" ustaški pozdrav, te stoga skandalozan, šokantan, pa i kažnjiv po zakonu? Nego se biraju eufemizmi slični eufemizmima kakvima se koriste oni koji skandiraju "Za dom spremni": jedni tvrde da je to neprimjereno, drugi se pravdaju da je to povijesni hrvatski pozdrav.
A svi znaju o čemu se zapravo radi. Naročito oni koji to skandiraju. Jer da ne znaju, ne bi im bilo zanimljivo.
Kaos i nered
Pa ako je to doista tako, idemo onda dovesti stvari do krajnjeg apsurda. Ako Ivo Josipović i Ranko Ostojić ne žele reći kako je to ustaški pozdrav, već da je to samo "neprimjereno" (a zašto je onda neprimjereno ako nije ustaško?), onda neka to uđe u Ustav. Zajedno s onim spornim, pa i diskriminirajućim odredbama.
A opet, upitajmo se i ovo: zašto bi Josip Šimunić odgovarao za ono za što nije odgovarao Marko Perković Thompson, za ono za što nisu odgovarale tisuće ljudi na stadionima? Odnosno, zašto bi on odgovarao za skandiranje, a predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislav Josić ne odgovara zbog prijetnji nasiljem?
U letku distribuiranom uoči komemoracije u Vukovaru na jednom mjestu navodi se ovo: "Nevukovarskoj Hrvatskoj ćemo jasno pokazati razliku između njih i nas. Oni su napravili sve da izazovu kaos i nerede. Ako bude trebalo dobit će traženo, ali ne u Vukovaru. To neće biti na ovaj, za nas sveti dan, nego na mjestu i u vrijeme kada mi to odlučimo".
A gdje je vlast?
Zbog ovoga policija nije nikoga privela na obavijesni razgovor. Zbog otvorene prijetnje kaosom i neredom, zbog najave da će "nevukovarska Hrvatska dobiti traženo", i to "na mjestu i u vrijeme kad stožer tako odluči".
Pa koga onda briga za Šimunića, kad imamo Josića? Koga briga za ustaše, kad imamo nasilnike? Koga briga za fašiste, kad imamo vlast koja se protiv njih ne zna ili ne želi boriti?
I na koncu, kakva je to država u kojoj nacionalni stadion na utakmici reprezentacije skandira ustaški pozdrav, u kojoj diskriminacija manjine ulazi u Ustav i u kojoj nekakav stožer tjera državni vrh iz grada i prijeti mu kaosom i neredima?
Ponuđeni odgovor: još i dobra kakva će tek biti.