U Hrvatskoj se potvrdilo pravilo da ne nedostaje zaposlenih, ali nedostaje radnika. Uspjeli smo dovesti sustav državne uprave i tvrtki do potpunog apsurda posebnom kategorijom zaposlenih: osuđenika na prisilni nerad. Nakon što smo objavili priču o ljudima koji u ministarstvima te državnim i gradskim tvrtkama primaju plaću, a ne moraju raditi baš ništa, stiglo je još primjera. Ispada maltene da nema poduzeća ili ministarstva koje nema one koji nisu dobili otkaz, nisu više podobni za bilo kakve zadatke, pa je najelegantnije ostaviti ih u zapećku, davati im plaću i dovesti svoje ljude.
POGLEDAJTE VIDEO:
Nema šanse da bi se bilo tko od tih čelnika ponašao tako u svojoj privatnoj tvrtki. No kako je rekao jedan od onih koji primaju plaću jer mu šefovi više ne žele dati posla: prvo mi je bilo čudno, ali onda sam shvatio da je svima oko mene normalno jer je to redovna praksa. S dobrom plaćom i vrteći prste, ta ekipa jednostavno čeka promjenu vlasti ili odlazak šefa kojem je pao u nemilost.
Novi izbori, nove promjene i možda baš netko od njih bude novi šef. A neće onda one koji su ga stavili u zapećak valjda uzeti da mu nešto rade. Ne, oni će ih staviti u stranu i dovesti svoje ljude. Jasno je zato da se broj zaposlenih povećava, ali istodobno ne i broj radnika. Oni koji nemaju nikakve veze niti političku pozadinu, mogu se ubijati od posla u državnoj službi. Dok im ne dosadi biti magarac koji vuče za troje, pa će dati otkaz. I tu se krug zatvara. Negativna selekcija dobiva svoju puninu.
Ministar uprave Lovro Kuščević trebao bi nakon otkrića ovih slučajeva hitno zatražiti popis od svojih kolega ministara o tome koliko imaju ljudi koji ne rade ništa i dobivaju plaću i zatražiti da se ta praksa prekine. Ali nitko u Vladi niti itko od političara u Saboru nije reagirao. Nije rekao ni riječi. Jer im je, izgleda, svima to potpuno normalno. Jer i kad oni dođu na vlast, radit će isto. Ne plaćaju svojim novcem. Rođačko-stranački mentalitet ipak nema političke boje.