Zdravko Marić je krajem prošle godine sudjelovao u odobravanju HBOR-ova kredita Agrokorovim tvrtkama. Mjesec dana kasnije hvalio se da je "dobro upoznat sa stanjem u Agrokoru" i javno tvrdio kako je to "dobra kompanija".
A onda se mjesecima, od propasti Agrokora, preko 17-satne saborske rasprave o svom ostanku u Vladi pa sve do današnje objave dokumenata u medijima, branio kako zapravo nije imao pojma o pravom stanju u Agrokoru.
U Plenkovićevoj vladi to se naziva "vjerodostojnošću".
U ostatku svijeta to se naziva muljanjem.
Pored zdravih očiju i razuma
Ako je do sada još i bilo onih koji su vjerovali da Zdravko Marić, osam godina zaposlenik Ministarstva financija čiji poreznici deset godina nisu ušli u Agrokor, doista nije znao za razmjere financijske propasti Agrokora, vjerojatno im neće pomoći ni objava dokumenata Hrvatske banke za obnovu i razvitak u Nacionalu iz kojih se vidi da je Marić, zajedno s drugim ministrima, morao biti upoznat s razmjerima financijske propasti Todorićeva carstva.
Pa je HBOR, uz suglasnost ministara u Vladi, svejedno odobrila kredit mimo svih pravila.
To je očito sada postalo pitanje vjere: biti slijep pored zdravih očiju. I zdravog razuma.
Stoga se čini prilično besmislenim ponovno raspravljati o tome je li Marić nešto znao ili nije, jer smo vidjeli da ni Marić nije bio na čistu sam sa sobom.
Kao što je besmisleno i postaviti pitanje može li ova Vlada, u cilju očuvanja stabilnosti i vjerodostojnosti, i dalje živjeti s Marićem na grbači.
Marić je glavni lik u Vladi
Jer, odavno je postalo jasno da je Zdravko Marić glavna osoba u toj Vladi, da se zbog njega ruši bivša i ova Vlada, mijenjaju se koalicijski partneri, gaze se uzusi, potkopava povjerenje i tjera premijera da zbunjeno pred novinarima koluta očima, nabada nešto o "reciklaži" dokumenata i mrmlja nešto o osvetoljubivim mostovcima.
Zbog toga Marić može skakati sam sebi u usta, prkositi argumentima, dokumentima i zdravom razumu, potvrđujući kako s time nema nikakvih problema. A da isto potvrđuje i njegov formalni šef.
Kao što se vidi da problem sa svime time nemaju ni oni koji su digli ruku za Marićev ostanak u Vladi, pa čak ni oni koji su tada glasali za njegov odlazak, a potom mu se pridružili u Banskim dvorima.
Kraj Vlade
Stoga dokumenti koje je objavio Nacional, a koji pokazuju da je Marić bio upoznat s razmjerima propasti Agrokora kojemu je državna banka ipak odobrila kredit, zapravo ne predstavljaju ništa. Iako bi trebali predstavljati konačni kraj.
I to ne samo Zdravka Marića, već čitave Vlade koja je stala iza njega.
Hrvatska je imala ministra koji se prvo hvalio da sve zna, pa se branio da ne zna ništa, a sada izlazi pred novinare i objašnjava kako sve što se vidi zapravo tek "reciklaža" u kojoj on "ne vidi ništa novo".
Osim činjenice da je znao o svemu onome za što je kasnije tvrdio da nema pojma.
Dakle, koliko god se objavom ovih dokumenata dogodio tektonski udar na Vladu i njezinu vjerodostojnost, zapravo se nije dogodilo ništa. A može i obranuto: u normalnoj državi takvi dokumenti presudili bi karijeri ministra financija, kao i premijeru koji ga je tako žestoko štitio i branio.
No u Hrvatskoj se preko toga mirno prelazi.
Lajanje na Mjesec
Vlada, premijer, ministar, kao i svi oni koji za tu političku garnituru dižu ruku u parlamentu mogu s time mirno živjeti.
"Više nije pitanje može li Marić biti ministar, nego hoće li predsjednik Vlade snositi odgovornost", poručio je jutros Božo Petrov u saborskoj raspravi. "Danas je vrijeme razotkrivanja, trenutak kada Plenković treba pokazati ima li obraz i dati ostavku".
Zvuči uvjerljivo. Kad samo pozivanje na obraz ne bi zvučalo poput vapaja očajnika u pustinji.
Ako s Marićem mogu u Vladi sjediti oni koji su ga prije mjesec dana rušili, zašto ne bi sjedio premijer koji je zbog njega potjerao koalicijske partnere, faktički srušio Vladu i skupljao većinu sve do Remetinca?
Zdravko Marić je imao više prilika sam se povući, pa je to ipak odbio učiniti. Mjesecima je ignorirao kritike, 17 sati je trpio napade i odbio je spasiti Vladu. Premijer Plenković ga je odavno izbaciti iz svoje Vlade, pa je za njega žrtvovao cijelu koaliciju. Hrvatski sabor mogao da je odavno razriješiti. Ali ništa se od toga nije dogodilo.
A vjerojatno ni neće.
Zdravko Marić ovoj je Vladi potrebniji i od obraza i od vjerodostojnosti. Pa čak i od stabilnosti.