Baš dobro da je ministar Željko Jovanović, bijesan što mu je Ustavni sud ukinuo kurikulum Zdravstvenog odgoja, u svom verbalnom udaru na predsjednicu suda Jasnu Omejec i njezine kolege spomenuo "političku trgovinu".

Pa da se malo prisjetimo o kakvoj se trgovini radilo i tko je u njoj sudjelovao.

"Ne mogu ne spomenuti", kazao je ovoga vikenda Jovanović, "da pojedini članovi Ustavnog suda prije nego što su političkim trgovinama ispod stola postali ustavni suci, sudnicu su vidjeli samo u američkim filmovima, a za samu Jasnu Omejec se mijenjao i ustavni Zakon o Ustavnom sudu da bi s 37 godina od obične asistentice postala ustavna sutkinja".

To doista zvuči kao nešto zbog čega bismo zajedno s njim pobjesnili. Jer, Jovanović sada govori ono na što novinari i dio javnosti upozoravaju već godinama: da u Ustavnom sudu sjede nekompetentni i kompromitirani politički komesari. 

Ali to nije cijela istina.

Jasna Omejec, a na nju je Jovanović naročito pobjesnio, doktorirala je četiri godine prije nego što je ušla u Ustavni sud 1999. godine, kad je izabrana glasovima HDZ-a, SDP-a i Liberalne stranke. Zajedno s njom na tu dužnost izabrani su, među ostalima, još i Ivan Matija i Vice Vukojević.

Tako je izgledala "politička trgovina" u kojoj je upravo Jovanovićev SDP digao ruku za notornog Vukojevića, za "običnu asistenticu" Omejec, ali posebno zanimljivo, i za Ivana Matiju o kojem se nedavno pisalo kako u trenutku izbora nije ispunjavao uvjete za taj posao. 

Navodno nije imao 15 godina radnog staža kao diplomirani pravnik, što nedvosmisleno zahtijeva Ustavni zakon o Ustavnome sudu, već mu je priznat radni staž koji je do diplome 1987. godine obavljao s višom stručnom spremom, odnosno sa završenom višom upravnom školom.

Ni nakon stjecanja diplome do izbora za Ustavnog suca nije mogao skupiti potrebnih 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci, naročito zato što je čak pet godina proveo kao zastupnik u Saboru.

Matija se od tih optužbi branio tvrdnjom da se prilikom njegova izbora u obzir uzelo "radno iskustvo na pravnim poslovima s višom stručnom spremom upravno-pravnog usmjerenja". To je za "političku trgovinu" o kojoj sada govori Jovanović očito bilo sasvim dovoljno.

Pitanje je samo zašto Jovanović nije sve to spomenuo? Kako to da nije doveo u pitanje kompetentnost upravo onih sudaca koje je predlagao SDP i za koje je upravo taj SDP digao ruku?

I što je uopće mislio kad je, onako zapjenjen, govorio o "političkoj trgovini"? Ako je uopće nešto mislio...

Uostalom, kad smo već kod toga, nije naodmet spomenuti da se i Željko Jovanović našao na udaru dijela akademske zajednice zbog toga što ne ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, odnosno da mu nedostaju znanstveni radovi, što je on nazvao običnim "blaćenjem njegova imena". 

Osim toga, i Jovanović je školske učionice vidio samo na televiziji pa je zahvaljujući politici svejedno postao ministrom obrazovanja. Ne baš naročito uspješnim.